Njih troje stoje i nestrpljivo, cupkajući s noge na nogu, čekaju.

Na glavama im plave kapice, oko vrata crvene marame. Mama mu je za taj dan izabrala da obuče najbolje hlače na peglu i onu svečanu kariranu košulju s čijim se kragnama moglo čačkati uši. I povrh svega, zalizala ga je, što se ono kaže, ko kravu.

Ona je stajala u sredini. A njih dvojica s njene lijeve i desne strane.

– Ha, ha! Ja ću nositi štafetu, a vas dvojica ćete samo cvijeće i bićete moja pratnja. Ja sam bolja učenica od vas! Pobijedila sam i na “Titovim stazama revolucije”! Iću ću i na slet u Beograd ove godine.

Njih dvojica su samo šutjeli. Da su nešto rekli, “Tužibaba Reza” bi ih odmah izdala učiteljici. Njemu je bio drag Dan mladosti zato što taj i prethodni dan nije išao u školu. (Jučer su uvježbavali kako tih “njihovih” trideset metara pretrčati u istoj liniji, u sinhronu.)

I otišla je Tužibaba Reza na centralnu proslavu Dana mladosti. I te i mnogih idućih godina. Tužibaba Reza je (u njenom slučaju) “”BRZO, ali sigurno” krčila put ka budućim visokim pozicijama u socijalističkom samoupravnom društvu i partiji.

***

I sve je išlo kako je i zamišljeno. Do rata. Do trenutka kada je sve ono što je do tada bilo, valjalo odmah izbrisati i zaboraviti. Retuširati koliko god se može.

Već naviknuta na sve svoje prethodne uloge, Tužibaba Reza samo je zaigrala u drugom, ovaj put ratnom filmu. Nije tužila svoje školske drugare učiteljici, sad je tužila nadležnima gdje, u kojim kućama i stanovima, stanuju komšije druge ili sumnjive nacionalnosti.

I tu je, bez ijedne greške, postizala izvanredne rezultate. U ratu je procvjetala njena sposobnost punim svojim beharom. Preko noći je “ćopavog Zagorca” zamjenila svojim novim idolom. Njen novi “titić” nije bio ni do gležnja originalu, ali, što bi rekao Djole, “vremena oskudna, daj šta daš!”

***

Danas je Tužibaba Reza bogata žena. Unovčila je onomad, u onim smutnim vremenima, svoju žicu za biznis i neutaživu glad za sticanjem materijalnog. Dok je nedužni narod gubio sve (nažalost i živote), ona je dobijala na svim poljima.

Često se javlja na društvenim mrežama. Sa raznih svjetskih destinacija. Uvijek u skupim krpicama sa što je moguće većim slovima u nazivu nekog od popularnih brendova prosipa (pazi sad oksimorona) istočnjačku filozofiju.

Prodikuje sa svog pametnog telefona kako se na prošlost ne treba osvrtati, nit ona koga zanima, nit se ko nje više i sjeća.

I sudeći po “podguznim muhama” koje joj redovno (iako znaju ko je i šta je bila u ratnim vremenima i šta jest danas) lajkaju postove, može se, dade se zaključiti da je to u većini slučajeva nažalost i tačno.

***

A on (ne zna za onog drugog dječaka s početka teksta) uspio je takodjer jednom otići na slet povodom Dana Mladosti. To je zaslužio pošto je njegova pjesma na temu NOB-a osvojila drugu nagradu na opštini.

I danas bi on, po direktivi Tužibabe i njoj sličnih, trebao da to kao zaboravi i da se toga stidi? Da se pridruži muhama govnarama i podje udarati srca ispod premudrih postova influenserke Reze?

Ma, dajte ljudi, uozbiljite se!