Otac i sin su sjedili na klupi u “Summer Lake” parku. Jeli su sendviče od tunjevine i luka i gledali odsutno u jezero. Svako je bio zabavljen svojim mislima.

Ne bi prošla ni minuta, a da se na površini vode ne ukaže “Koi”. Ukrasna riba, pretežno narandžaste boje, koju su prvi put uživo vidjeli pri prošlogodišnjoj posjeti gradskoj turističkoj atrakciji “Japanese Garden”.

Lijenu tišinu parka remetile su ptice. Ima njih u ovom sjeverozapadnom dijelu Amerike raznih vrsta. Svaka skupina javljala se, ćurlikala je na svom jeziku. (Da li se razumiju izmedju sebe ili su samo kao i ljudi?)

Oko njih dvojice, oko drvene klupe u koju je neko izrezbario srce i u njega (ah, svagdje su ti zaljubljeni isti) upisao “E + D”, hodale su, tačnije rečeno, gegale su se kanadske guske i pasle travu. Usput su i prirodno gnojile istu. Odlično su to radile. Toliko dobro da je neko u šali tu zelenu površinu nazvao “mine field”.

U jednom momentu sin upita oca:

– Tata, da li bi ti volio biti kanadska guska?

– Ne znam, sine, otkud ti to?

– Pa, vidi kakav život te sretnice imaju. Hodaju slobodno po parku, samo jedu i kakaju. Ne idu u školu, ne idu na posao.

Otac ne uzvrati ništa na ovaj sinov, naizgled, djetinji pogled na svijet.

Kad su stigli kući, mali je otišao u svoju sobu da piše zadaću, a otac je izašao na balkon da zapali cigaretu. Dok je uvlačio dim duboko u pluća, pa ga onda ispuštao iz sebe, misli mu se vratiše na ono što mu je sin rekao u parku.

Hinduizam je njihova porodična religija, ali on nije neki aktivan sljedbenik. Znao je ono osnovno. Pomalo je vjerovao i u reinkarnaciju.

Sad kad malo bolje razmisli…vidjao je po putevima zgažene vjeverice, tvorove, mačke, dabrove, srne, čak i jelene, ali nikad nije vidio da je neko pregazio kanadsku gusku. A šepure se i izazivaju sudbinu, zaustavljaju saobraćaj gdje god stignu, na svakom parčetu ceste.

Možda mali i ima pravo, zaključuje otac gaseći napola popušenu cigaretu u plehnatu pepeljaru, ne bi bilo nimalo loše biti kanadska guska u jednom od narednih života…