Prošle nedjelje kružila je mrežama jedna “šaljiva” vijest na koju su naši (balkanski) narodi, da prostite na izrazu, svršavali. Svi oni u svojim komentarima nisu sebi mogli doći koliko je sjevernokorejski narod glup i zatucan i koliko vjeruje svom vladaru.

Naime, o čemu se radi?

Kim Jong Un, predsjednik Sjeverne Koreje, navodno je saopštio prije pet-šest dana preko državnog medija da je njihova nogometna reprezentacija, pitaj ti dragoga Boga koji put po redu, ponovo osvojila naslov svjetskog prvaka.

Oni kojima su te informacije bile dostupne, kažu da se taj veliki uspjeh, uz patriotske pjesme, vatromet, moguće i dronove, proslavljao do duboko u noć. Nema podataka da li je bilo organiziranog dočeka na najvećem trgu glavnog grada ili ispod skupštinskog balkona.

Uglavnom, narod je, zahvaljujući ponajprije svom vrhovnom vodji, a potom i sportašima-herojima, na nekoliko sati bio sretan i ponosan. Ujutro se otrijeznio od tog velikog uspjeha i pokojeg pića više, pa se vratio u (tako nam izvori kažu) svoju nimalo ružičastu životnu kolotečinu.

Na Balkanu, koji se tako zlurado ruga sjevernokorejcima pitajući se imaju li oni zrna pameti u svojim glavama kad toliko vjeruju onome što vide na televiziji, takodjer se sve odvija na identičan način.

Gradjani…u stvari ne gradjani, to je nekako vodnjikav pojam, nacije tih naših država, isto se (poput jadnih i ubogih Koreanaca) vesele satima, uz kojekakve pjesme, vatromet, sve do duboko u noć.

I sve se kod nas odvija “spontano”, pod budnim okom, a koga drugog nego, vlastodržaca, koji iz sjene vuku konce, osmišljavaju programe i scenografije za predstavu “Hljeba i igara”.

Dan poslije, mamurne nacije se otečenih glava suočavaju sa svojom sivom i sumornom svakodnevnicom. (Čitaj: sa životom.)

Baš kao i “tupavi” Koreanci.

Znači, rezultat je isti, sve su ostalo nijanse.

Jedna od tih nijansi je ta što je sportska korejska priča izmišljena, a naše, balkanske, su (još uvijek) istinite.

A šta je, zapravo, istina?

Koliko u današnje doba najnevjerojatnijih laži koje živimo vrijedi ta iracionalna budalaština? Zvana istina.

Zadnji put kad sam provjeravao, nije vrijedila ni pišljiva boba.

Zaključak oko ovog teksta donesite sami. Moj se nalazi u samom naslovu…