Sigurno ste se sretali sa tim slučajevima. Morali ste. Neizbježni su. Kao Vegeta ili Zvijezda margarin.
Kad god se popije u nekom šarolikom društvu, a popije se svaki put, na red, mada se zaradjuje mnogo više od 300 evrića, obavezno dodje omiljena balkanska tema. (Spavaš li mirno Amadeus Rambo?)
I ti, koji mogu kad god hoćeš, gdje god hoćeš, koliko god hoćeš, koji znaju o svemu i svačemu, obavezno naglašavaju kako oni nikad nikog ne gledaju po naciji i religiji. Ne do dragi Bog da svrstavaju ljude po toj osnovi.
Pa onda, nakon što otpiju po krigle piva i rukavom obrišu ostatke pjene u kutu usana, ničim izazvani skaču sami sebi u usta.
Teatralno, kao da saopštavaju tajni recept od koka kole, naglašavaju kako imaju prijatelje i medju (pod jedan) Srbima i (pod dva) Hrvatima i (pod tri) Bošnjacima. Lijepo ih svrstaju. Svakog u njegov tor. Nekad, da bi se dobilo na uvjerljivosti, nabrajaju i imena i prezimena. Da znaju krvnu grupu, i to bi.
I na kraju, da bi svom neupitnom autoritetu dodali dodatnu težinu, da bi stavili višnju na vrh torte, onako usput, a da ih niko ništa ni ne pita, pohvale se da su pročitali i Bibliju i Kuran.
Jednom sam prisustvovao tako jednoj pijanskoj diskusiji gdje se jedan hvalio kako ima prijatelje sve tri nacije i konfesije i kako je pročitao sve svete knjige, pa upitao oponenta da li je i on, misleći da će na taj način pobjednički poklopiti intelektualno neravnopravnog sugovornika.
A oponent mu reče:
– Nisam, ali sam, još prije trideset godina, pročitao tebe!
