Sjede u primaćoj sobi. Skoro će pola šest popodne. Pije se čaj, a niko nije bolestan. (Ko da su, božemeoprosti, u Engleskoj.)

Ona našla nešto zanimljivo, neku finu novelu, pa vidi se, s užitkom potaman joj. (Postalo je danas zaista teško naći dobru knjigu. Što se više objavljuju, paradoksalno, manje ima za probrat. Poput filma na Netflixu.)

On se, ne imajući ništa drugo pri ruci, po stoti put vratio istom, uzeo, na mnogim mjestima olovkom podvučeno, “Buddhism, Plain & Simple”.

U pozadini se čuje radio. Skoro skroz ga je smanjio. Mislim (ah, taj naš jezik!) nije radio smanjio, ton je smanjio. Na tiho ga je, pošto su vijesti, koje su, Bogu hvala, na izmaku. Vazduhom treperi umilni glas, cvrkuće vremensku prognozu:

“Sunčano i danju toplo, navečer na zapadu zemlje mjestimice umjerena naoblaka. Vjetar slab, ponegdje do umjeren jugoistočni. Na Jadranu jugozapadni i zapadni, prema otvorenom moru sjeverozapadni, još ujutro bura. Najniža jutarnja temperatura uglavnom od 2 do 7, na Jadranu od 10 do 15 °C. Najviša dnevna između 21 i 26 °C.”

On čita, zadubio se u istočnjačka vjerovanja, a pomalo i sluša metereološki izvještaj, pa će nešto, ko za sebe:

– Jal ovi meteorolozi mogu…ko političari.

-Što? Šta ti sad i oni smetaju?

– Sve nešto nedorečeno. I jest i nije. Te mjestimice..umjereno..ponegdje..uglavnom…jugozapad..sjeverozapad…moraš fakultet završit da bi razumio. Evo, ja da sam metereolog….

– Da…šta bi ti? Kako bi ti?

– Ma, prosto i jednostavno! (nesvjesno izgovori naslov knjige koju drži u ruci.) U čelo! Treba reć tako da i baba sa sela od osamdeset godina (šta ona zna šta je anticiklona?) shvati hoćel sutra sadit paradajz il neće!

-Kako? Kako bi ti izrekao?

– SUTRA NEĆE KIŠA!!!

(Gleda u njega, pa u knjigu u njegovim rukama. Pa opet u njega…)

– Malo si se ti, rekla bih, previše odao tom tvom budizmu…

– Šta, bolan? Vidiš li kud svijet ide?! Pući će ovo brzo! Pa će se svi onda dozvat pameti, vratit na fabrička podešavanja. Eh…dobro je reko moj stric, Živan.

– Šta je reko?

– Svi ćemo se mi jednog dana vratit na prapočetak, na kukuruzu i kiselo mlijeko!

Reče on, pa nastavi:

– Nego…hoćemo li po još jedan, jest dobar, onaj cheesecake iz frižidera?

A ona jedva dočeka, nabaci joj se on ko kec na desetku:

– Čekaj…kako sad to…gdje nestade budizam…prapočetak?! Stric Živan! Kakav te cheesecake spopo…zar nećemo kukuruze i kiselog mlijeka?!?!