Godine 1870, njemački kemičar Erich von Wolf analizirao je sadržaj željeza u raznom povrću.

Teftereći sve te rezultate u svoju teku, da li uslijed prekomjerne količine unesenog alkohola, da li misleći na kakvu zgodnu komšinicu ili pak na nešto skroz deseto, tek on napravi grešku sa decimalnim zarezom. Tako zabilježi, unese podatak da špinat sadrži 35 mg željeza na 100 g. A tačna brojka bila je zapravo 3,5 mg.

Pogrešno izostavljena decimala decenijama je ostala u literaturi o ishrani, potpuno neosporna, jer niko nije imao želju da ponovo testira tamo neki, dozlaboga dosadni, spanać.

Godine 1929. pokrenut je strip “Popeye”. Tvorci su upravo naveli sadržaj željeza u špinatu kao naučnu osnovu za moći svog lika. Do tada je greška u decimalnom zarezu već bila stara šezdeset godina i u potpunosti ugrađena u prihvaćenu mudrost o ishrani.

Greška je identificirana i ispravljena 1937. godine.

Ali ona se ispravila samo u nauci, u stručnim knjigama i časopisima, dok je u javnosti sve ostalo isto. I dalje se vjerovalo, zapravo i dan-danas se vjeruje, u čudotvorni špinat i količinu željeza u njemu.

Da stvar bude gora, kažu da špinat sadrži oko 970 mg oksalata na 100g, jedan od najgušćih biljnih izvora. Visoka konzumacija špinata, posebno sirovog u svakodnevnim popularnim „smoothie“napicima, dokumentovani je put do bubrežnih kamenaca od kalcijum oksalata.

Industrija koja prodaje smoothies nije nikad ovo obznanila. A i mornar Popaj ne posustaje, nakon što se “naroka “špinata, sve zbog svoje Olive, i dalje mlati svog zakletog neprijatelja, Badžu.

Nakon, po meni, ovog nevjerovatnog otkrića, upitah svog mladjeg sina Filipa da li zna ove podatke o špinatu. Reče da zna. Ja mu kazah na to da ja nisam znao da špinat može biti tako štetan, na šta mi on odgovori:

– Ništa me ne čudi da si poprilično neobavješten, šta očekivati od čovjeka koji u današnje vrijeme i dalje misli da propuh ubija!

– O mamicu ti tvoju….poljubim!