Nisam dugo čitao Kunderu. Uzimam sa police “Smešne ljubavi”. Čitam prvu rečenicu:

“ Sipaj mi još šljivovice, kazala je Klara, a ja nisam imao ništa protiv. “

Hm…ne sjećam se da je ovako počinjala. Čudi me, poprilično je upečatljivo, a da bih zaboravio. Stari se.

Ustajem do frižidera. Vadim rakiju. Ovdje u Americi ima kupiti “maraskina”. Sedam i po deci – dvadeset šest dolara. Izdrži ponekad od petka do petka. Sipam pažljivo u čokanjčić, naglašavam “pažljivo”, da ne prospem, jer ove “mrve” se ne kupe.

Trzam prvi s nogu. Pa nadoljevam još jedan čokanj.

Čitam knjigu. Rečenice lagano klize. Kao što klizi i ledena zadarska “guja” niz moje grlo.

Nakon trideset devet stranica, završi se priča. Rastadoše se na kraju Klara i profesor. Zbog gospodina Zatureckog.

Odlažem knjigu. Dosta je za danas…

Dok razmišljam o onome što sam upravo pročitao, sjetih se kako je Goran Markovic pričao o svom školovanju u Pragu i prisustvovanju Kunderinim časovima. Kakva je to čast. Prelijepo iskustvo.

Dok vraćam orošenu, poluispijenu “pljosku” nazad u frižiderska vrata, nastojim se sjetiti gdje sam kupio ovu knjigu.

Pa, da! Sjetih se. Robna kuća “Beograd” u BB-u je prodavala, dole na prizemlju, odmah s ulaza s desne strane, ta džepna izdanja.

Pregledam nekoliko prvih i zadnjih stranica.

Izdavač “Prosveta”, Beograd. Tiskarna “Ljudske pravice”, Ljubljana.

Urednici: Vidosav Stevanović, Milutin Stanisavac, Milan Komnenić, Zoran Živković i Milisav Savić. (Dva dobitnika NIN-ove nagrade medju njima. A gdje su druge puste nagrade…)

Naslov originala “Směšne lásky”

Tiraž: 20000

Na koricama, s unutrašnje strane olovkom zapisano 24/89. (Ovo 89 mogla bi biti 1989. godina) Ja, dvadesetogodišnjak. Prerano ili prekasno za Kunderu? Taman!

– Dobro smo se mi naputovali, moj pobro, govorim knjizi. (Ili to pak maraska govori?)

– Bosna…Njemačka…Amerika…

– Išo bih sad malo južnije, u toplije krajeve. Malo kosti stare da ugrijem. Šta misliš o Meksiku?

– Znam! Sve znam. Nova zemlja – opet novi jezik. Treba to insan izdurat, poredat sve te Klaićeve rječnike u jednoj glavi, a da ne izludi.

Tako se ja noćas sve obraćam Kunderi i njegovoj knjizi. A Milan i njegovo djelo šute ko zaliveni. Ništa mi ne odgovaraju. Ni mukajet da puste…