Nakon trideset godina nevidjenja

Nakon trideset punih godina

Nadjoh se sa prijateljem

S kojim sam u mladosti 

Kako se ono kaže

Bio i varen i pečen

Slušao istu muziku

Čitao knjige

Gledao filmove

Imali smo identične poglede na svijet

Zajednički se gnušali  primitivizma

Prezirali uske poglede na život.

***

On mi nakon uvodnog

Dje si? Šta ima?

I ispijanja prve ture pića

Podje pričati masne viceve

Nevješto imitirati

“Gidrine” fazone

Iz “Ludih godina”

Hvaliti se kako

Dok sluša narodnjake

(Ništa bez njih!)

Može pojest’

Pola praseta

I popit’

Burence “Hajnikena”

Kako ponekad išamara ženu

Kad neće da mu pijanom

Raširi noge i da se poda.

***

Prelazi potom na Tajvan i Kinu

Čipovi, jarane!

Kratko sumira i Bliski istok

Bistri svjetsku politiku

(Ide to njemu)

Spominje duboku državu

Pa Ukrajinu

Prstima nabraja

Važna vojna uporišta

Soledar

Paraskovjevka

Objašnjava kako bi on

Riješio situaciju za dvije nedjelje

Samo da mu neko dozvoli da “posmenjiva” nesposobne generale.

(Ne govori na kojoj strani, a ja se ne usuđujem da pitam.)

Šara on tako po svjetskim problemima, a nikako da se dotakne domaćih…

***

Govori usput

(kao da je to totalno nevažno)

Kako nema posla

Ništa ne radi

Da ga sve boli

Da je na trodonima

Ne može spavati

Pa po cijelu noć

Gleda porniće

A zatim nastavlja

(Ne posustaje)

Priča dalje sa gadjenjem

O “pederima”

“Lezbejkama”

“Ciganima”

Izbjeglicama što nadiru odozdola

Iz Sirije, Afganistana, “sjeme im se zatrlo, dabogda!”

Zaključuje da je

Hitler imao i dobrih ideja.

***

Potom zastade k’o oparen 

Nešto ga prenu

Prekide misli

Kao da se nečeg sjetio

Zabrinuto me upita:

– Je l’ zajeban taj vaš rasizam?

Gled’o ja na televiziji, baš se mrzite

Niste normalni

Vi tamo preko bare!

Pa mi bolje od Kolumba

Podje (raz)otkrivati Ameriku

Rastavljati je na proste faktore

I najmanje zajedničke sadržioce

Ubjedjujući me

Kako mi tamo spavamo

U radnim odijelima

Jer radimo dan i noć

Kuća-pos’o, pos’o-kuća

(Pjeva neku pjesmu)

Uvjerava me da po “njujorcima”

Umiru po ulicama

Bez zdravstvenog osiguranja

Dodaje:

VI ćete ubrzo propasti!

Samo dok dolar oslabi.

***

A ja ga zatečen

Gledam s nevjericom

Iznenadjen 

Kako me, sa ovim vi, vi ,vi, lagano svrsta u Amerikance. 

(Tako me je, mislim se, vjerovatno i devedesete klasificirao, ubacio bez odobrenja u nečiji tor.)

Htio sam ga 

Nakon toliko godina nevidjenja

Svašta nešto upitati

Je l’ čit’o

“Šindlerov Lift”

“Pacijent iz sobe 19”

Da l’ je gled’o išta od

Kokana Ili Frljića

Sluša li “Goribor”, “Detour”

Čita li Velikića 

Ili Ivančića u “Novostima”

Boru Dežulovića

Jergovića, Basaru?

Ali odustadoh

Shvatih da bi

Bilo uzalud.

***

Pijemo tako dalje

Pušimo

Pa će on:

– A ti, sve ono po starom?

Bratstvo!

Jedinstvo!

Mir!

Mendela!

Luter King!

Mater Tereza!

Pizda mater’na!

Pa ne čekajući odgovor nastavi:

– Ti ode, tol’ko godina vani, a ništa se nisi promjenio.

– Ja sam i otišao da se ne promjenim!

(moj odgovor nije ni registrov’o)

***

Cirkali smo dalje

Onda ga je piće preuzelo

Počeo je pričati ono što inače

Trijezan misli

Veličao svoje, nipodaštavao druge.

Znao je kao što sam i ja znao 

Da to kod mene ne pije vode

Da je našem prijateljstvu došao kraj. 
On je tako izabrao, on je tako htio 

Da završimo jednom za svagda

A meni nije preostalo ništa drugo sem

Da se po prvi put te večeri 

Složim s njim

Nekad jedan, a danas dva svijeta

Šteta, jebiga….

——

kako to izgleda kad recitiram ovu svoju pjesmu možete poslušati ovdje:

One comment

  1. “U prvi mah se obradujemo kad vidimo nekoga koga manje-više poznajemo od kad znamo za sebe i stisnemo mu šaku, ali onda odmah vidimo da je postao budala, pomislih. A mladi su još gluplji od starih, kod njih je to mahom uistinu groteskno.” Brisanje, raspad” Thomas Bernhardt

    Volim

Odgovorite na Nepoznato Poništi odgovor