Kroz cijeli svoj život
Koračam sa jednim motom
Krilaticom
Koja glasi
Nek’ ide dok ide
A kasnije ćemo vidjeti.
Nikada to nije donijelo
Dobre rezultate
Ni po mene
Ni po užu okolinu.
Evo, recimo šarafi
Jedan stari
Mi zagorčava život
Već dvije godine
Svaki put kad ga
Zavrćem
Ili odvrćem
Strijepim nad njim
K’o nad rodjenim djetetom
Brinem
Da li će saradjivati
Sa šarafcigerom
Ili će njegova
Izlokana glava
Odbiti poslušnost.
A rješenje je
Nadohvat ruke
Ne košta ni mnogo para
Treba samo naći vremena
Kojeg imam napretek
Da se ode
Da se nabavi.
I prevarih se
Kupih
Nov novcijat
Sa savršenom glavom
I sad je sve ok
Nema nervoze
Gubljenja živaca
I nerava.
Ali
Jebeš to
Sad je sve tako dosadno
I užasno predvidljivo
Moram pronaći nešto novo
Neku alternativu
Koja će nastaviti
Da mi ovaj moj život
Čini iole smislenim.
prvolicejednine.com 