Nadje se Kiza
Sa školskim
S kojim je u mladosti bio
Slušao istu muziku
Čitao iste knjige
Gledao zajedno filmove
Imao identične poglede na svijet
Prezirući primitivizam
I uske poglede na život.
On (taj drug) mu
Nakon uvodnog
Dje si? Šta ima?
I ispijanja prve ture pića
Podje pričati masne viceve
Prepričavati
(nevješto)
Gidrine fazone
Hvaliti se kako
Dok sluša narodnjake
(Ništa bez njih jarane!)
Može pojest
Pola praseta
I popit’
Burence Hajnikena
Kako ponekad išamara ženu
Kad neće da mu
Pijanom da pičke
(baš se tako izrazio).
Prelazi potom na Tajvan i Kinu
Bistri svjetsku politiku
Spominje duboku državu
Pa Ukrajinu
Prstima odbrojava
Važna vojna uporišta
Soledar
Paraskovjevka
Objašnjava kako bi
Riješio situaciju
Oko Bahmuta
Samo da mu neko dozvoli
Da zamjeni nesposobne generale
(Ne govori na kojoj strani, a Kizi ne pada na pamet da pita).
Govori usput
Kao da je to
Totalno nevažno
kako nema posla
Ništa ne radi
Da ga sve boli
Da je na trodonima
Ne može spavati
Pa po cijelu noć
Gleda porniće.
A zatim
Nastavlja
(Ne posustaje)
Priča dalje
Sa gadjenjem
O “pederima”
Lezbejkama
“Ciganima”
Izbjeglicama što nadiru
Odozdola
Iz Sirije
Afganistana
Sjeme im se zatrlo
Zaključuje da je
Hitler imao i dobrih ideja.
A zatim zastade
Zabrinuto upita:
– Je l’ zajeban taj vaš rasizam?
Gled’o ja na televiziji,
Baš se mrzite
Niste normalni
Vi tamo
Preko bare!
Pa mu (Amerikancu Kizi)
Bolje od Kolumba
Podje otkrivati
Istoriju Amerike
Rastavljati je na proste faktore
I najmanje zajedničke sadržioce
Ubjedjujući ga
Kako oni tamo
Spavaju
U radnim odijelima
Jer rade dan i noć
Kuća-pos’o, pos’o-kuća
(Pjeva neku pjesmu)
Uvjerava ga da po
Njujorcima
Umiru po ulicama
Bez zdravstvenog osiguranja
Dodaje da je Amerika “u kurcu”
I da će
Pizda joj mater’na!
Uskoro propast’
Samo dok dolar oslabi.
A zatečeni Kiza
ga gleda
Htjede ga
Svašta nešto pitati
Je l’ čit’o
“Šindlerov Lift”
“Pacijent iz sobe 19”
Da l’ je gled’o išta od
Kokana
Ili Frljića
Je l’ čuo za Goribor
Detour
Čita li Velikića u NIN-u
Ili Ivančića u Novostima
Ali odustade
Shvati da bi
Bilo uzalud.
Piju tako dalje
Puše
Pa će ovaj:
– A ti, sve ono po starom?
Bratstvo!
Jedinstvo!
Mir!
Mendela!
Luter King!
Mater Tereza!
Pa ne čekajući odgovor nastavi:
– Ti ode, tol’ko godina vani, a ništa se nisi promjenio.
– Ja sam i otišao da se ne promjenim!
– Kako to?
– Pa…tako. Da sam ostao, sigurno bi se promjenio, ma koliko to možda u ovom trenutku i paradoksalno zvučalo.
[ Svjetski poznat grafički dizajner Mirko Ilić je davajući intervju jednom domaćem mediju rekao da ( parafraziraću po sjećanju) mnogi odlaze da bi se promjenili, a da je on otišao upravo da se ne bi promjenio, jer da nije otišao sigurno bi se to desilo]