Negdje tamo, mimo Svijeta

Saudijci istresaju bombe

Po glavama civila

Koje nisu bijele

Ni kršćanske

Ni vrijedne pažnje.

Tamo negdje, Bogu iz ledja

Već osmu godinu traje rat

Ali to nije naš rat

Niti naš Bog

Naše je samo oružje

Koje prodajemo sa željom

Da taj rat potraje što duže

K'o meksička sapunica.

Daleko od naših udobnih života

Daleko od istine

Koja danonoćno kampuje na Si-En-Enu

Nedavno je oboren novi rekord

Ubijeno je desethiljadito dijete

Ali, to su jemenska djeca

Statističari će taj podatak

Prosjek četiri djeteta po danu

Pedantno unijeti u kolonu

Kao 4/1.

Može li bolje?

Može!

Samo, kasni ova zadnja isporuka.

Sa zapada.

Otišlo oružje na drugu stranu.

I tako

Svako jutro prije pišanja

Sa još krmeljivim očima

Provjeravam nervozno vijesti

Sa profila na koji sam već prvog dana

Okačio plavo-žuto

Da li je ludjak pritisnuo crveno dugme.

(Ne)svjesno priznajem da JA

Veliki humanist i empaticar

Sa društvenih mreža

Nisam zabrinut za sudbinu svakog naroda

Svačije djece

U vascijelom dunjaluku

Iako svi imamo ista prava

I svi smo mi djeca Božja

Kako to već piše u raznim UN poveljama

I svetim knjigama.

Umjesto toga

količinu svoje ozlojedjenosti ratom

Mjerim udaljenošću od žarišta

I brojem nuklearnih glava

Vidno zabrinut

za sopstvenu guzicu.