Od momenta dolaska

Na ovaj Svijet

Znamo samo jedno

Da ćemo umrijeti

Pa čemu onda

I živjeti

Ako živjeti nećemo vječno?

Nisam se ubio

Niti namjeravam

Ne vjerujem u nadnaravnog

Niti planiram

Ostaje mi ono treće

Da prihvatim život

Kao apsurd.

Svaki bogovjetni dan

Pribilježim par redova

Jer to volim

I u tome uživam.

Tako guram

životni kamen

Uzbrdo

To je moja pobuna

Koju Alber

Preporučuje

I koja treba da se radi.

Ako je Sizif bio sretan

Što ne bih i ja

Bunite se ljudi

Inače

Prodje život

Nizarašta.