Tišinu i idilu sela Krivodol, općina Grinje, remetilo je očajničko javljanje svinja.

Njih je čuo i Davor koji se pješke približavao svojoj rodnoj kući. Student je u Zagrebu, neki su blagdani, pa se to nešto spojilo (stari običaj zaostao iz mračnih vremena) s vikendom i dok si udario dlanom o dlan, eto ti sedam dana bez predavanja.

Ovaj put nije najavljivao svoj dolazak. Htio je da iznenadi svoje. Samo, ovo ga glasanje blaga malo uznemiri. Gladno je, niko ga još nije nahranio, a sad će podne.

Da se nekom od njegovih nije štagod desilo?! Oprezno se prikrao kućnom pragu. Vrata širom otvorena. Neobično toplo za ovo doba godine.

U kući sjede dvije žene. Stjepanija i njena sestra. Davorova mater i tetka, stara djevojka, koja je živjela s njima. Oca nema, garant je u šumi. Sječe drva ili kupi gljive.

– Ma znaš šta Stjepanija – obraća se tetka svojoj sestri dok čita vijesti sa svog pametnog telefona – Ja bi brzo rješila ovaj Hormuški prolaz. Tražila bi 4 milijona po tankeru.

– Ih, četer! Malo je to, treba više!

Sluša Davor iza vrata i ne vjeruje šta čuje. Sjeća se kako mu je ćaća pričo kad je dida donio novi televizor u kuću. “Prozor u svijet” se palio u pola osam zbog dnevnika, a onda se u osam gasio do sutradan.

A vidi sad!!! Svako svoj “prozor” (window) drži u rukama. I ne gasi ga! Misao mu ponovo prekide gladna prasad iz svinjca. Grokću ko pred klanje, pomisli.

– Nego, sestro draga – sad će ti Stjepanija pet minuta kasnije skrolajući po svom ajfonu – Jes ti pročitala da se Nikolina pomirila s grofom?

– Koja Nikolina?

– Pišek, jebo ga ti! Nikolina Pišek i Miša Grof! Opet su zajedno.

– Ma šta kažeš – tetka skide naočari pa sa velikim zanimanjem pogleda sestru.

– Evo piše – počinje Stjepanija da čita – “Do preokreta je došlo nakon njihovog susreta u Zagrebu, gde su sjeli za isti sto i otvoreno razgovarali o nagomilanim

problemima.”

– Nadam se da će to rješiti, da će se pomirit, ona mi je draga, ko da mi je rodjena šćer. (Koju nema).

– Ovaj grof – nadovezuje Stjepanija – sigurno je pun ko brod…ima paretina, nema tu ljubavi ni na žličicu…

Davor više nije mogao slušati. Njih dvije, a još manje svinje. Stoga se hitro uputi prema svinjcu da nahrani izgladnjelu marvu. Kasnije će se pozdraviti sa stručnjakinjom za Bliski Istok i vrsnom poznavateljkom vijesti sa zagrebačke špice.