Ako je vjerovati vikipediji (a treba i njoj ponekad) najbolji provodnici struje su zlato, srebro, bakar i aluminijum. Najčešće je u upotrebi ovaj predzadnji. Ne zbog kvalitete, nego zbog cijene.

“ Čojek je provodnik. Haja…takog ga je Bog sačinijo. Sprovodi hranu. Ne znam sad dje stoji u odnosu na ostale slične, marvu, stoku, bilo kojeg živog stvora, al’ ne bi rek’o da je pri vrhu po kvaliteti. Morebit’ da je po cijeni medju prva tri-čet’ri. Jeftinoza. U zadnje vrijeme u sebe ‘oće unjet’ i psi’ički i fizički raznog smeća, pa zatrokira, zaštopa se to djubre u mozgu i crijevima, nemere ni jednostavnu operaciju obavit’ nako kako treba, kako mu je onaj ozgor namjerijo. A insan i proizvodi nešto, pačurlijo moja. Izmet. Mnogima je, pošto ne znaju nizarašta drugo i ne praktikuju nikakve vrline, to jedina zanimacija. I samo se s tim bave i bakću, izbacuju pogan iz sebe. I jednoč, kad im dojde sudnji dan, iza nji’a neće bit’ ništa, ostaće samo puna septička jama govana! Haja…”

Ovako je okupljenoj i zbunjenoj djeci govorio pijanac i seoski kabadahija “Brizan” sjedeći ispred lokalne zadruge, ispijajući na zvizganu mlako pivo i mezeteći okrajak kruha sa parčetom salame. Ostala su mu samo ona, stariji već odugo ne imaše niti vremena niti volje slušati “filozofiju” jednog mudrosera, kako ga jedan od mještana nazva, pa svi prihvatiše.

Mnogo decenija kasnije će se uspostaviti da je gotovo identičnu misao o ljudima “provodnicima” izrekao i čuveni Leonardo da Vinči tamo negdje krajem petnaestog ili početkom šesnaestog vijeka.

Malo je vjerovatno da je ova baraba ikad i čula za slavnog Talijana, a kamoli za njegove izjave. Nešto se tu pobrkalo u vremenu i prostoru. Teško je reći šta.

[ Eh, da je sad Srdjan Roje ovdje, da ovo pročita, on bi sigurno imao šta reći na ovu temu. Da li je došlo do neke sinhronizacije ili je riječ o ispreplitanju vibracija. Bilo kako bilo, to će nama običnim smrtnicima ostati zauvijek nepoznato. Haja… ]