Ističe još jedna šugava godina. Mnogi nažalost nisu i još poneki neće dočekati novu. Imajući u vidu šta se sve izdešavalo po vascijelom dunjaluku, neko bi mogao zaključiti da više nije ni sigurno ko je ovdje na dobitku. Mi, koji ćemo eventualno zakoračiti u 2023 ili oni koji su se zauvijek “spasili”.

Prvi januar je veliki datum. Na taj istorijski dan se donose sudbonosne personalne odluke i važne životne rezolucije. Udara se stisnutom pesnicom odlučno o sto sa neizbježnim usklikom:

– E, OVAKO VIŠE NE MOŽE!

Zašli smo već u godine, sve počinje da škripi, sve se više razmišlja o kraju “utakmice“, koja se neminovno bliži, glavni sudija već pogledava na sat.

Mnogi u tim poznijim godinama najedanput otkriju svoju religioznu stranu i svakom novom udarenom reckom na svom životnom putu bivaju sve veći vjernici, jer možda stvarno, ipak, tamo negdje i postoji taj zagrobni život, ma koliko te sve priče o andjelima i vragovima smješno i djetinjasto zvučale.

Drugi uzimaju stvari u svoje ruke i svakog prvog siječnja svečano obećavaju sebi i svojoj porodici da će se posvetiti sami sebi malo ozbiljnije. Manje masnog, više ribe i ćurke, manje alkohola i cigara, više kretanja. Teretana dva – tri puta sedmično.

Spadam u ovu drugu grupu. U prvoj nedjelji nove godine obično se učlanjujem u teretanu i kupujem veliku flašicu vitamina D. Dvije hiljade jedinica. Zdravlje nema alternativu!

Tako sam, recimo, uradio 2019. godine. Nema razloga da to ne ponovim ni ove, nadolazeće.

Na početku gore pomenute 2019. godine odem u obližnji “ džim” i potpišem na jednu godinu. Ljubazna teta me uredno slikala, upisala sve moje podatke i na kraju dala mi majicu pride. Kakvo ugodno iznenadjenje! Ko kaže da u Americi nema ništa džaba?! Radost je bila još veća kad sam vidio da je sto posto pamuk. Mislim, treba biti osvješten, koliko je važno šta unosiš, podjednako je bitno šta navlačiš na sebe.

Cijelu godinu sam redovno nosio tu majicu -poklon iz teretane. Idealna za spavanje. Moja omiljena. U drugim majicama sam se još i budio, prevrt’o po krevetu, nesnosno znojio, ali u ovoj spavao sam kao…malo dijete. ( Da su druga vremena i da nema političke korektnosti ovdje bi napisao “spavao sam k’o zaklan” ).

A teretana? Eh, tu se desilo nešto nepredvidjeno. Sve danas ću, sutra ću. Jeste li primjetili kako vrijeme brzo prolazi, prosto leti? I nakanim se na kraju u aprilu 2020. godine da napokon posjetim objekat koji sam punu godinu i tri mjeseca uredno plaćao. I šta mi se desi? Poljubim ulazna vrata. Piše:

“ CLOSED INDEFINITELY DUE TO COVID – 19 ”
( Zbog Kovida 19 zatvoreno do daljnjeg)

Eto koji sam ja baksuz! Sav ljut otkažem članstvo i poručim im:

– NEĆETE VI MENI VIŠE NI SLIKE VIDJETI!

Uvijek mi se to dogodi. Taman nešto odlučim, a ono viša sila upetlja svoje prste. Neki će reći što nisi potpisao na jedan mjesec, pa probao da vidiš je li možeš. Ali kad potpišeš “mjesec po mjesec” – nema besplatne majice. A ta prilika se prosto nije mogla propustiti.