Teško je tu sad više i odrediti kad je to tačno bilo. Davno! Četvrti osnovne. Sedamdeset osma-deveta, recimo. Bio sam do ušiju zacopan u nju. Taman sam nekim rasklimanim šestarom u klupu ucrtao veliko srce i u njega počeo urezivati “Z +…” , kad se ona, doslovno niotkuda, pojavi ispred mene.

– Imaš li žvaku? Upita me.

A mene obli ‘ladni znoj. Jedva se usudih da je pogledam u lice od straha. Utrto, junak. (Ja, potomak Sirogojna i Boška Buhe, drhtim pred jednom djevojčicom.) Gledam čas u nju, u njene kike, pjege na nosu, a čas mi pogled skreće na maršalovu sliku taman u visini njene glavice, malo ulijevo. Dobroćudno se drug Stari smješka odozgora, šutke posmatra onim svojim plavim očima. (Da mi barem On može pomoći sa nekim prijeko potrebnim savjetom, kažu da je on znao sa ženama.)

– Imam cigaretu, može l’ ona? Nekako izgovorih.

– Može…bilo koja.

Vadim iz džepa neotpakovanu kutiju. Skidam celofan šeprtljavo, pa otvaram poklopac, malo mi i prsti drhte, vadim prvo igraću kartu (sedmica karo) koju proizvodjač stavlja u svako pakovanje. Najzad, izvlačim jednu cigaretu-žvaku do pola i nudim njoj.

– Hvala ti! Reče ona, zgrabi ponudjeno i otrča iz učionice.

Ostajem prikovan za stolicu. U glavi mi bubnja. Vjerovatno sam se i zacrvenio. Kao bulka, onomad se govorilo. Da li je to – to? Ljubav! Da li je to ta vrelina iz ljubavnih romana? (Ili je to samo posljedica sjedenja kraj masivne crne peći koju je podvornica “Cenca“ na desetak minuta prije našeg susreta baš “momački” naložila?)

Konačno se, poslije mjeseci očijukanja, nešto desilo izmedju nas dvoje. Sinergija. Zamišljam kako šetamo parkom držeći se za ruke. Potom vidim naše vjenčanje. Doći će i djeca, naravski. Imaćemo dvoje. Imena? Razmišljam koja bi mogla…onako fina, moderna….

Iz svog tog sanjarenja prekide me najbolji prijatelj:

– Hej, dje si ti odlut’o? Obriši te sline, zatvori usta, šta si se toliko zamislio? ‘Ajmo brzo dole do podruma!

– Šta ću tamo?

– Ma…hajde! ”Žujo” opet pravi predstavu. Eno ga, stoji dole u mraku kraj skladišta ćumura i za jednu žvaku pod baterijskom lampom pokazuje ćunu djevojčicama. U’vatio se red do vrata.