Pričo mi čovjek
Imigrant, ko i ja
Ovdje preko bare
Kako su onomad
(Ima i pet godina)
Zatakli zastavu svoje zemlje
Na vrh crkve
Nije prošlo, kaže
Ni dvadeset minuta
Dodjoše
Čuvari javnog reda
Uprli prstima u visine
Govore:
Stijeg može ostat’
Ali mora bit’ i naš
Malo poviš vašeg
Takav je zakon!

---

Na zgradi blizu moje kuće
Do prije dvije godine
Vijorila se veselo
Ona duginih boja
A onda je na red došla
Dvobojka
Plavo-žuta
Američke pokraj i iznad njih
Ne primjetih
More bit da se zakon promjenio.

---

Trenutno, ima već i dva dana
Tamo, na tom mjestu, ništa ne leprša
Držač stoji prazan
Tužan i ogoljen
Čeka da udomi
Neki novi barjak
Možda će palestinski
Pa makar i dva-tri inča
Ispod domaćeg
Zbog sve one nesretne djece
Zuvar bi bio.