O ŽENAMA I JOŠ PONEŠTO

U zadnjih par mjeseci (sad već prošle) 2023. godine po medijima su počele kružiti neke novonastale riječi koje bi (kao) trebale zamjeniti postojeće tudje kojima od pamtivijeka baratamo. Otprije je taj slučaj bio dobro poznat u Hrvatskoj, a čini se da u zadnje vrijeme ni lingvisti iz Srbije ne pokazuju imunitet prema tom sportu.

Tako su eterom počele cirkulirati riječi poput duhoklonuće i susramlje. Region (kako to gordo zvuči) se najlakše povezuje i okuplja kad je neka prirodna katastrofa ili neka najveća glupost u pitanju (trećeg nema), pa je i ovaj put odlučio da ne napravi iznimku. Tako smo se nagledali i napročitali svakakvih novih riječi koje nisu mnogo zaostajale u svojoj originalnosti za ovim gore navedenim. (Ni mnogi od nas se, treba priznati, nisu mogli suzdržati da ne dodaju neki svoj prijedlog).

Medjutim, jedna druga riječ koja već par godina obilazi naslove po domaćim portalima i na koju, čini se, malo ko obraća pažnju je riječ – femicid. Po definiciji čuvenog Oxford rječnika ova riječ ukratko znači – namjerno ubijanje žena. (Porijeklo riječi je latinsko, gdje femina znači žena, a cide – ubiti). Brojevi ubijenih ženskih osoba na prostorima eks Jugoslavije su poražavajući i što je najgore, bilježe porast iz godine u godinu. Taj podatak ne samo da zabrinjava, nego jasno govori da se problem ne uzima zaozbiljno, to jest da malo (t)ko obraća pažnju na njega. Pogotovo kad se brutalna ubistva tako nekako dese u nezgodno vrijeme za vrijeme praznika i blagdana kada je svečarska atmosfera i kad se treba biti veseo i zatomiti sve ružne pojave u društvu i (pogotovo) svom dvorištu. U Velikoj Gorici ili mjestu Dobriljin kod Novog Grada, da pomenemo samo zadnja sva slučaja.

Kad se malo (po)razmisli oko toga, kad se pokuša pronaći odgovor kada je zapravo sve to krenulo ili gdje i na kojem mjestu je položaj žena u najnezavidnijem položaju, gdje se diskriminacija najlakše prepoznaje i vidi, ne treba biti nikakav Hercule Poirot da se to shvati u roku od nekoliko minuta. Imajući tu očiglednost (o kojoj više i stručnije govori Lana Bobić u podkastu kojeg možete naći ispod ovog teksta) u vidu i znajući da živimo u dvadeset prvom vijeku (kad, navodno, slobode nikad nisu bile veće) nameću se dva pitanja. 1. Zašto takav položaj žene i dalje trpe? 2. Zašto očevi, muževi, braća i sinovi dozvoljavaju i prihvataju očitu nepravdu kojoj se izlažu njihove kćeri, supruge, sestre, majke?

Kad kroz istoriju/povijest samo i isključivo muškarci propovjedaju, pridikuju, prodikuju, ispovjedaju, sude oko morala i ćudoredja, onda nije teško zamisliti kako se takvo ponašanje i razmišljanje iz odredjenih i stanovitih objekata prelijeva i na ostale pore društva. Tako se onda ne treba ni čuditi kad se utemelji javno mijenje i mišljenje da su jedine dvije uloge žena da vrijeme provode u kuhinji i da po potrebi šire noge.

Očekivati od muškaraca da to promjene umjesto žena, da ih proglase sebi ravnima, zvuči poprilično optimistično. Više vuče na utopiju. Realnije je ipak očekivati od žena da stvar uzmu u svoje ruke, da se (po)uzdaju u svoj rod, pa da nešto učine po tom planu.

Vrlo važno pitanje koje se sljedeće nameće samo po sebi je da li žene u ovo današnje doba uopšte žele promjene. U vremenima kada se sve relativizira, kada se stvara atmosfera da uopšte više ništa nije bitno, kad se u igru ubacuje i treći rod, kada se apsolutno sve gleda kroz materijalističku prizmu, pitanje je da li žene uopšte žele da se (i)zbore za svoja prava u sferama gdje jesu i gdje se osjećaju zapostavljene. Odredjeni postotak osvještenih žena zasigurno postoji, samo je pitanje koliki je on, da li postoji ta neka kritična masa koja želi promjene.Da li se žele reforme/promjene u religijskim zajednicima? U braku? Na radnom mjestu? Da li se sa takvim promjenama može značajno smanjiti femicid? Nikada se neće saznati, ako se ne proba.

Slijede dva videa koja sam gledao u zadnje dvije nedjelje, a koji se nastavljaju na temu položaja žena i njihovim željama za promjenama. Hvala.

---

Bill Burr Specijal – ( Za one koji ne razumiju engleski jezik postavljen je prijevod ispod videa).

Djelomični prijevod:

Bill Burr: “ Prošle nedjelje sam gledao sportski program gdje je jedna nogometašica postavila pitanje zašto sportistkinje ne zaradjuju jednako kao njihove kolege sportisti. Svi muškarci u studiju su se pravili budale i rekli da ne znaju. Ja sam bukvalno vikao na jebeni televizor “zato što ne možete prodati jebene karte za vaše mečeve!”. Niko ne ide da gleda ženske nogometne utakmice! Igrate na stadionu od 20 hiljada mjesta, a hiljadu i po ljudi dodje na meč. To nije dobra noć, organizatori gube pare i onda si ti, profesionalna fudbalerka, ljuta na nas – muškarce.

To nije moj problem. Mene ne zanima ženski sport, to je vaš sport, ja imam svoj muški sport.

Pogledajte žensku profesionalnu košarku. One igraju pred 400-500 ljudi svaku noć. Gdje su žene da podrže žene?  GDJE SU FEMINISTKINJE? Dvorane moraju biti pune feministkinja. Niko od žena ne ide gledati ženske mečeve. Žene su izdale žene. Ne muskarci, žene! Ne znate nabrojati ni tri igračice iz vašeg lokalnog kluba. Niti vas zanimaju. To je tragično.

A u medjuvremenu vi gledate “the Kardashians”. One zaradjuju bilione. Gledate “Real Hausewives”, one zaradjuju milione. Vi radije gledate to sranje…hrpa žena se čampaju i seru jedna po drugoj. Umjesto da se gleda ekipa žena koje zajedno žele postići sportski uspjeh, vi radije gledate žene koje žele uništiti jedna drugu”.

---

Podkast sa Lanom Bobić: