Preko vikenda su nam se spustila djeca odozgo iz Sijetla. Pod djecom podrazumijevamo našeg starijeg i njegovu curu. Mladji je već tu s nama, na raspustu.

Poslije večere prepričava nam David kako je upoznao Sofiju na koledžu. Studentska žurka. Od tad su zajedno. Nabirikalo se tu 7-8 godina. Fale samo ćage i djeca da se priča zaokruži.

Nakon par čaša vina kaziva dalje sin kako se na faksu bavio raznim sportovima. Jedan koji je bio medju popularnijim i koji je upražnjavao zajedno sa ostalim studentima bio je – duvanje.
I tako on nama besjedi:

• Jednom se ja naduv’o, Roger Waters nešto nabraja, sve super, a onda mi niotkuda naleti zastrašujuća misao. Jebote, pa ja sam isti svoj tata!!!

Svi se smijemo.

Ona ( mora zlato moje malo potkačit’) dodaje:

• Za takvo saznanje nisi trebao duvati!

Pa se opet smijemo. Porodična atmosfera.

Od završenog fakulteta David se dosta promjenio. Nabolje. Veoma je obziran prema Sofiji, malo i previše ako mene pitate. Postao je vegetarijanac, brine za životinje. Voli golf. Kuva. Pere. Čisti. Veoma uspješan mladi čovjek. Pravi moderni Amerikanac. Sve je manje sličan svome ocu. Malo-malo, pa ga ponosna mama poljubi.

Vikend proleti na brzinu. Jutro. Prvo fruštuk, pa će djeca ondak na put. Poslije doručka jede se lubenica. David i Sofija hvale okus. Baš je ono s merakom jedu. Nema takvih kod njih. Pitamo ih hoće li da ponesu jednu, imamo viška. David razmišlja trenutak pa upita:

• Je l’ isječena?
• Nije, onako…cijela je – odgovara mama.
• E, onda nećemo.
• isti svoj ćaća, šapće mi ona u prolazu.

A meni drago. Hoće mi nešto bit.