Odricanje

Cijeli život je samo nešto štedjela. I otkidala od usta. Od svojih još i nije grijeh. Od porodičnih jest.
Piletinu sebi i njemu, a teletinu u rijetkim prilikama. Kad dodju gosti.

Najbolje sudje iznosila je samo kad je velik povod za to, specijalne prilike. Srebrni escajg se vadio i laštio jednom u godini. Za svetkovinu.

Vremenom je i njega zarazila. Čuvao je strana pića za komšije, rodbinu, prijatelje, a godinama pio brlju i šećerušu. I tako su živjeli da bi udovoljili drugima, da se s hvalom priča, da ostave lijepu sliku.

Otišli su s ovog svijeta željni svega, I lijepog sudja i escajga, i teletine, i skupocjenih pića.

Niko im ne dodje na posljednji ispraćaj.
Sav taj trud, podmetanje ruke pod guzicu, bi uzaludan.
Ostaje nada da postoji zagrobni život. Da se sva ta silna žrtva iole nadoknadi.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s