Svako jutro sa zebnjom i osjećajem nelagode iščitavam novosti. Ispijajući jutarnju kaficu primjećujem da mi je sve gorča i crnja. Kao da polako poprima ukus svih tih pročitanih vijesti.

Čekam da neko razuman, gore na vrhu,  medju svjetskim atamanima i poglavicama drekne:

MIR!

Ali taj spasilac i dugoočekivani pacifist, poput Beketovog Godoa, nikako da se pojavi.

Ta divna troslovna riječ MIR izgleda da je već poodavno dobro nauljena i uredno složena u Arhivu Zaborava.  Neka je tamo, za buduće generacije, jer nama po svemu sudeći više neće biti potrebna.

Arhiva zaborava, jedan mali djelić, poseban odjel Ministarstva Istine u posljednje vrijeme, poput rudara kriptovalute, radi punom parom u tri smjene.

Kako se čovječanstvu iz raznih studija i centara moći nude objašnjenja, dokazane činjenice i neoborivi fakti koji se konzumiraju poput lijekova, tri puta na dan, u jutarnjem, podnevnom i večernjem dnevniku, tako se tom pacijentu moraju ukloniti neki simptomi i dijagnoze koje se smatraju opasnim nuspojavama.

Nekad nezaobilazne osobine svakog ljudskog bića koje je držalo do sebe i svog obraza, pojmovi poput Čast, Empatija, Humanost, Logika, Ljubaznosti, Odgoj, Moral, Etika, Pravednost, vremenom su zastarili. U toku je zamjena drugim, benignijim, modernijim. Na opšte zadovoljstvo Majčice Zemlje koja nezadrživo, oduševljena ličnom plastificiranom ljepotom i političkom korektnošću grabi prema svom cilju.

( Ups, ispravi me Ministarstvo, htio sam napisati prema svom kraju. )