Mirzu Delibašića su u Madridu zvali “ El Mago Blanco”, što u prijevodu znači “Bijeli čarobnjak”.

Gledao sam u zadnjih desetak godina pet-šest intervjua gdje proslavljeni asovi i treneri potvrdjuju kako Mirza u Real Madridu i dan-danas ima status najvećeg reda. Nećemo uzimati božje ime, recimo da je Princ, što na perzijskom jeziku i znači njegovo ime.

On nije stekao (straho)poštovanje samo svojom izvedbom pod koševima. Nakon toliko godina, svi i dalje prepričavaju kako je Mirza čistaču koji je radio u tom slavnom klubu i koji je godinama pješke dolazio na posao, kupio motor.

Nedavno nabasah na jednu crticu koju ću pokušati da prenesem po sjećanju.

Jednom prilikom je Mirzu u Madridu posjetio njegov bivši suigrač iz Bosne, Zdravko Čečur. Domaćin ga je, kako to i pristoji, dočekao na aerodromu. A gdje se Mirza pojavi, tu je redovno bila i pratnja, svita novinara.

I tako, čekajući Čečurove kofere, njih dvojica stoje, čavrljaju, smiju se, a novinari škljocaju. Niko ne zna ko je visoki čovjek. Pretpostavljaju da je i on košarkaš.

I pojaviše se u neko doba koferi. “Bijeli čarobnjak” spremno ih prihvati. Jednog, manjeg, uze u ruku, a drugog, većeg, podje gurati ispred sebe.

Novinari u čudu. Ko je ovaj kome El Mago Blanco nosi kofere? Kakav je to igrač, kakav je to tek (neotkriveni) čarobnjak ako njemu Mirza nosa prtljagu? Zbunjoza na kvadrat.

Priča Čečur ovu anegdotu, a ja zamišljam, pretumbavam kako bi to zvučalo.

– Svi se pitaju kakav sam ja to as. A ja se mislim ma kakav vas as spopo! Mirza je sto puta, hiljadu puta veći košarkaš od mene, ali ja sam stariji u raji i ima da nosi kofere starijem. Red se mora znat’!

Mnogi misle da su sva vremena ista, da je oduvijek sve bilo isto, i dobro i loše, samo je pojavom interneta danas sve izašlo na vidjelo.

Možda je ta tvrdnja tačna. Ali može li neko, kad se danas eto sve zna, naći ovakav ili sličan primjer u vremenu u kojem trenutno živimo? Personalno, mislim da ne može. Častim pivom ko me razuvjeri!