Baba Petrija je spavala u fotelji, dok je njen unuk skrolao po svom telefonu. Na televiziji, koju niko nije gledao i koja je radila “onako”, bila je emisija o kulturi. Rijetka stvar, danas.

Taman kad je krenuo blok o slavnom slikaru u čijem je pasošu pisalo Pablo Picasso, babu Petriju trznu nešto iza sna.

Probudi se, natake naočale, pa instinktivno pogleda prema ekranu. A na njemu su se izmjenjivale slike slavnog umjetnika. Kad je baba ugledala portret Dore Marr, Pablove velike ljubavi i umjetničke muze, okrenu se unuku, pa reče:

– Ovo ko da je neku našu uslikav’o, ko da mu je neka naša rospija pozirala!

Unuk, čuvši babine riječi, diže pogled sa telefona, malo zaprati emisiju, pa iz znatiželje ukuca u gugl: “Dora Marr”

I odmah mu iskoči:

“Henriette Theodora Markovitch (22 November 1907 – 16 July 1997), known as Dora Maar, was a French photographer and painter.”

Teodora Marković? Kako je samo znala? Moja baba je vještica, zaključi unuk, pa se sa vikipedije, prebaci na tik-tok.

Baba uze daljinski, pa ugasi televizor.

– Dosta kulture za danas, reče “vještica”, pa uze štrikaće igle i nastavi unuku plesti priglavke.