Šta je frižider jednima

To je hladnjak drugima

Što je mrkva ‘vamo

To je šargarepa tamo

Što je stoljeće kod ovih

To je vek kod onih.

***

Lijepo se razgraničilo

Podvukle se, bogami

Čiste linije i tvrde crte

I sve je to u redu

Sve je to ok.

***

Medjutim…

Pored nešto domaćih i domicilnih

Entuzijasta

Postojimo i mi

Neki tvrdoglavi metuzalemi

Razasuti po svijetu

s početka devedesetih

Nakon posljednjeg “velikog praska”

Starkelje koje još uvijek

Bez problema i pr(ij)evoda

Čitaju i Krležu i Crnjanskog

Kojima je sabiranje mnogo milije od oduzimanja

Kojima je znati oba pisma još uvijek osobina

A ne mana.

***

Koji su mišljenja

Da su sve ove gore nabrojane riječi

Zapravo sinonimi jednog

Zajedničkog jezika

Koji, eto, još nekako preživljava

Daje posljednje znake života

Na kašičicu

Na žličicu.

***

I trajaće

Sve dok postoje individue

Koje imaju “privilegiju”

Da žive tamo daleko (u tudjini)

Gdje se ne mora odjedared

Zaboravljati nekad stečeno znanje

I gdje se bez nekog straha i bojazni

(Od prijekornih pogleda i ispravki)

Može slobodno pričati onako

Kako se govorilo onomad

Odmalena.

***

A kad i nas (svjetskih metuzalema) nestane

Kad djavo dodje po svoje

Kad vrag bane nepozvan

Kad šejtan zakuca na vrata

Nestaće i tog prokletog jezika

I mnogima će laknuti

Mnogima će biti potaman.

***

I tvrdiće se

(Ako se već uveliko i ne tvrdi)

Da tako nešto

Taj teško razumljivi i nečisti jezik

Nikad, zapravo, nije ni postojao…