To je hladnjak u drugom
Što je mrkva u onom
To je šargarepa u ovom
Šta je fudbal desno
To je nogomet lijevo
Što je stoljeće kod ovih
To je vijek kod onih.
Lijepo se to podijelilo
Podvukle se linije i crte
I sve je to u redu
Sve je to ok.
Medjutim…
Postoje ti neki tvrdoglavi metuzalemi
“Pametnjakovići”
Koji još uvijek bez problema i pr(ij)evoda
Čitaju i Krležu i Crnjanskog
Kojima je sabiranje milije od oduzimanja
Kojima je znati više osobina
A ne mana.
Koji su mišljenja
Da su sve ove nabrojane riječi
Zapravo sinonimi u jednom izumrlom
Zajedničkom jeziku
Koji, eto, još nekako preživljava
Daje posljednje znake života
Na kašičicu
Na žličicu.
I davaće znakove života
Sve dok postoje individue
Koje imaju “privilegiju”
Da žive tamo negdje (u tudjini)
Gdje se ne mora zaboravljati
Nekad stečeno znanje
I gdje se bez nekog straha i bojazni
Od prijekornih pogleda i ispravki
Može pričati onako
Kako se govorilo onomad
Odmalena.
A kad i njih (metuzalema) nestane
Kad djavo dodje po svoje
Kad šejtan zakuca na vrata
Nestaće i tog vražjeg jezika.
Biće sve potaman.
I tvrdiće se
(Ako se već uveliko i ne tvrdi)
Da tako nešto
Taj teško razumljivi i nečisti jezik
Gdje je na hrpu i gomilu
Nabacano svega i svačega
Nikad, zapravo, nije ni postojao…
Eto, tako se, odvajkada
Pišu i brišu istorija i povijest.
prvolicejednine.com 