Sjedim juče u bašti obližnjeg kafića i čujem za susjednim stolom rečenicu:

– Ja svaki dan oko dva sata imam konverzaciju sa ChatGPT.

Jutros, evo prije deset minuta, naidjoh na izjavu gazde ovoga gdje se sad nalazimo koji otprilike kaže:

– Ko uskoro ne nabavi AI naočale, biće u ozbiljnom zaostatku!

Zaostatku? Pa gdje je, ima li kraja ludilu? Nije dosta što grabimo telefone čim progledamo, krmeljivi provjeramo da nismo šta propustili, da li se planeta još obrće oko svoje ose (osi?), nego nam se i naočale spremaju. Da nas “bolje” vode kroz život. Život?

Mom pokojnom didi je jednom jedan od njegovih sinova donio iz grada nekoliko vrsta narezane salame. Did je to samo ovlaš pogledao, pa rekao:

– Nosi ta govna od mene!

Onda je iz džepa izvadio oštru čakiju, zgrabio iz špajza slaninu sapunjaru, ogulio čenj bijelog luka, natočio čokanj rakije, pa se prihvatio posla.

Poručio bih na kraju: “Budi kao moj dida!”, ali kako ću kad i ja jedem salamu.