Čekam da se iz sporedne ulice

Uključim na glavnu.

Nepregledna kolona automobila

Prolazi ispred mojih očiju.

Njihovo zeleno čini se kao vječnost.

– Kud idu svi ovi ljudi neradnim danom, majku im njihovu!

(Ote mi se, nervozno)

Neki glas u mojoj glavi se nasmija

Pa mi reče:

– A kuda ti ideš, čovječe?