Kad je vlast dala spaliti
Teologa i filozofa
Jana Husa
U junu mjesecu, 1415. godine
Izbezumljena od oduševljenja
Svjetina oko lomače
Se nije previše zapitkivala
Šta je to osudjeni
Toliko toga zgriješio.

A da joj se i reklo
Ne bi ništa razumjela
Jer tu i nema šta da se razumije.

Osudiše čovjeka na pravdi Boga.

Dok je plamen
Već zahvatao živa stvora
Vatri sa suvom grančicom
Pridje neuka usplahirena mljekarica
Pa i ona bacivši suvarak u plamen
Pridonese ovom strašnom činu.

Kad je nekoliko vijekova docnije
Sigmund Freud dočuo
Da nacisti pale njegove knjige
Ironično je primjetio
Kako je civilizacija uznapredovala
Jer bi do prije par stoljeća
Palili njega umjesto djela.

A šta tek da kažemo
Za današnje doba?
Najnaprednije u istoriji čovječanstva!

Needukovana gomila
Kukavička rulja
Skrivena
(što bi Rundek reko)
Iza lažnih imena
Sa dva prsta nabada
Po svojim tastaturama
Odapinjući
Umjesto mljekaricine grančice
Najgore riječi mržnje
Uvrede i objede
Najniže laži
Prema onome
U koga vodja
Uperi prst.

Panonski mornar bi
Na ovom mjestu jamačno primjetio
Da je kroz cijelu povijest
Princip zapravo isti
A da su sve ostalo nijanse.

(A ja bih možda na to još pridodao
Onu o spolovilu i pakovanju.)