Onomad davno, kad je država gradila, pa dijelila stanove radnim ljudima i gradjanima, bile su liste čekanja po kojima se ravnalo, po kojima se išlo redom.
Tako je na jednom sastanku radničkog savjeta ustao radnik samoupravljač da ukaže na nepravdu.
– Je l’ u redu, da onaj tamo samo s jednim dijetom bidne ispred mene na listi, a ja imam četvero? On već ima garsonjeru, a ja sa svojom porodicom živim u baraki. Pa da li je to pravilno i ispravno?
– Šta da li je pravilno? Upita predsjedavajući.
– Pa da ja živim u baraki! To nije pravilno! To nije ispravno!
– U pravu si! Pravilno i ispravno je – U BARACI.
