Sahranismo jučer komšiju

Okončaše se

Sto i dvije godine života

Neko bi rekao: “I previše!”

Kad smo se sa groblja

Vratili njegovoj kući

Da pod budnom paskom kćeri

Drmnemo nešto ljuto

U njegovo ime

Popijemo kavu

Pojedemo kolačić

Pokojnikov prapraunuk

Istrča iz sobe

S protezom u ruci

Viknuvši:

– Vidi šta sam ja našao!

Nastade tajac

Grobna tišina

Koju prekide jedan

Koji je volio zaviriti u čašicu

Više nego što su norme nalagale:

– Ne brinite ljudi, “tamo” mu neće trebati….