Toblerone na stolu. Ja za stolom. Napeta situacija. Gledamo se. Vabi me svojom besprijekornom ambalažom. Tvrdim kartonom, pravilnim oštrim ivicama. Elegantnim fontom. Ovo je, mislim se, preteča dizajna u koje danas stavljaju jabukove pametne telefone. Žao ti kasnije baciti smeće. U smeće.

Da se ovaj susret odigrao prije četrdeset godina, nje…čekaj malo…koji je toblerone rod? Ovaj toblerone, ova toblerone, ovo toblerone? Nije ni bitno, al’ eto, pade mi na pamet. Dakle, da se ovaj naš medjusobni ogled odigrao prije 40 ljeta, čokolada o kojoj je ovdje riječ bi već bila pokojna. “Smustafio” bi je onaj stari Zoran…u stvari…onaj mladi Zoran za deset minuta.

A sad? Eh, sada je neko drugačije doba i pjevaju se neke druge pjesme. Moram prvo pogledati sastojke. Da li ima kakvih štetnih aditiva, dodatnih otrova. I koliko se može pojesti toga. Koliki je dnevni unos. Ne možeš ko sivonja. Pa onda bi trebao odlomiti one zube, pa po dva staviti u onu plastičnu posudu gdje se inače stavljaju tablete. Ponedeljak dva zuba tobleronea, utorak dva, srijeda dva…i tako do nedjelje. A nedjeljom tri, bogami. Ipak je to poseban dan. Crveni broj u kalendaru. Gozba!

A muči me još nešto. Prije par dana sam spazio naslov “Cijeli život ste jeli toblerone na pogrešan način”. Bio sam na semaforu, stajao na crveno, pa nisam mogao kliknuti, pročitati članak. Kasnije zaboravio potražiti, sad ga nema. Pa da naučim kako se pravilno jede. Ja sam garant odlam’o one zube kao neki laik, a ne profesionalac, sav svoj život sam jeo pogrešno.

I dok se nas dvoje (ja i toblerone) mjerkamo, u kuhinju udje Dajana. S vrata, ugledavši me kako čeznutljivo gledam u objekat obožavanja (kao gepard mladu antilopu) obrati mi se u imperativu. (A imperativ je kao što i ptice na grani znaju zapovjedni način, prost i ličan glagolski oblik kojm se izriče zapovjest, molba, zabrana, podsticaj ili savjet)

Reče:

– NE DIRAJ TO, STARONJA! TO JE DJETETOVO!

Zaustih da kažem:

– ALI, I JA SAM NEČIJE DIJETE!

Al’ se predomislih. Mislim…šta će mi ta čokoladetina u mojim godinama. Samo mi može naškoditi zdravlju. Haja…