– Nakon desetak objavljenih knjiga, reklo bi se da nema bolje osobe od vas da procijeni šta trenutno valja, a šta ne u književnom svijetu u regionu. Medjutim, bije vas glas da to ne radite, nemate naviku da pohvalite kolegice i kolege, pogotovo mladje ili one koji u poznijim godinama objave svoj prvijenac. Zli jezici tvrde da vam to vaš ego ne dozvoljava, da vam je inspiracija presušila i da ste itekako svjesni konkurencije na koju ne gledate baš blagonaklono.

– Ha ha ha. Lijepo ste me nasmijali. Ja imam šta reći i poručiti svakom, moja djela, koja su, jelte, kvalitetna i pozamašna, mi daju to za pravo.

Medjutim, imam i ja svoje principe. Ne mogu ja hvaliti nekog koga ne poznajem. Da bi neka osoba stekla neku moju naklonost i pažnju, pored pisanja, ja nju moram i poznavati i ona mora biti dobra i kao čovjek. Ne mogu ja hvaliti lošu ličnost. Princip je princip. I od toga ne odstupam ni milimetra, pa makar se radilo o mom rodjenom ocu!

– Prije dvije nedjelje ste postavili na svojim društvenim mrežama jedan dio iz romana “Travnička Hronika” i napisali ste hvalospjev Andriću. Vi ne poznajete Ivu, nikada ga niste sreli, a mnogi oni koji su ga poznavali reći će da je bio težak i da je zapravo bio gov…

– Čekajte, molim vas! Pa nemojte tako…on je ipak nobelovac.