U pidžami, na sabajle, grabim kantu za smeća da snesem na ulicu, pa da djubretari pokupe za par sati. Dižem poklopac. Kanta prazna. Nevjerovatno!

Dajana, neumorni i beskompromisni borac za zaštitu životne okoline, uspjela je u svom naumu.

Gledam lijevo, susjedova preljeva, gledam desno, komšijina kanta kipi i još neki kartoni pored.

A kod nas, ništa! Sedam dana bez grama bačenog otpada. Bravo ženo!

Zamislila da se ništa ne snese na trotoar. I uspjela!

“Što na umu, to na drumu”, rekao bi Marko Miljanov.

***

Neno Šiška je bio naša lokalna legenda. Po cijeli dan (nije nigdje radio) je hodao gradom i žicao se tako za pokoju cigaru i kafu. I bio je uspješan, svako mu je redovno “zavrtao”.

Dočim, to nije bio slučaj i sa ostalima koji su pokušavali da se bave istim sportom. Tako je jednom prilikom jedan vrli pitac neki priupitao Nenu:

– Kako, Neno, tebi svi zavrću kafu i dijele cigare, a meni nikad niko?

A Neno Šiška ga pogleda, malo zakrenu glavu, pa šeretski odgovori:

– Ko te jebe kad nisi poznat!

Prije dvanaest godina Serena Williams je po osvojenom Wimbledon-u otplesala takozvani “Crip” ples. I svi mediji u Americi i šire su je razapeli.

U nedjelju na poluvremenu Super Bowl-a, Serena je ponovo otplesala isti taj ples i svi mediji u Americi i šire su je digli u zvijezde.

Ja kad malo popijem, volim i zaplesati. Plešem isti ples ko Travolta u Pulp Fiction-u (sve sa prstima ispred očiju) i svi ukućani se zgražavaju na taj moj performans. Zgražavali su se i prije dvanaest godina, a zgražavali su se i sinoć.

Pitao bih ja Serenu za savjet, kako su se njoj onomad zgražavali, a sad joj se dive, ali se bojim da će mi ona odgovoriti kao što je Neno Šiška odgovorio svom nesretnom sugradjaninu.