Nakon što se prvi put vratila iz auta u kuću (dok su djeca sjedila na zadnjim sjedalima, a mužu za volanom lagano rastao pritisak) da provjeri da li je isključila peglu, kafe mašinu i utrnula svjetla u svim prostorijama, morala je to učiniti još jednom.

Sjetila se da idu na malo duži put (na more) i da se u vožnji može svašta dogoditi. Neka nesreća, sudar, hitna pomoć, sirene, bolnica, operacija….redala je u sebi hronološki.

Utrčala je na brzinu u kupatilo, svukla se do gaćica i grudnjaka i onda ih pažljivije pogledala. Grudnjak je bio reprezentativan, jedan od onih novijih, medjutim gaćice su bile diskutabilne, malo su se rastegle, guma olabavila, a na jednom mjestu su malo i “progledale”.

Brzo će ih zamjeniti. Ne do Bog da se nešto desi, kakav belaj, pa da završi takva u bolnici. Ne bi mogla medicinskoj sestri i doktoru u oči pogledat’.

Kasnije će se u vožnji smijat sama sebi zbog svih tih bubica koje je, a od koga drugoga, naslijedila od svoje matere.