Sjećam se
Jedne sahrane
Kasnih osamdesetih
(Il’ će bit’ početkom devedesetih)
U rodnome gradu.

Svi stoje u svojoj tišini.

Samo se čuju:
Grumeni crnice
Kako iz ruku ožalošćenih
Lete i udaraju u drveni tabut
I preglasna pjesma sa radija
Koja ječi iz dvorišta kuće
Što graniči s grobljem.

Strofa je išla kao:
…dajte vina, hoću lom…dajte cigane za sto…

Uh…