Samo u prijekoj potrebi

Stigao je i taj dan
Igranka u susjednom selu
Dida mu je dao
Da se namiriše
Po vratu i iza ušiju
Njegovim “Pitralonom”
Baba ga je nekako ubijedila
Da obuče gaće naopako
To – kaže – donosi sreću
(Tako je i ona kad je upoznala
svog “čojeka”)
Mater mu je dala dva “crvendaća”
Da počasti društvo
I kakvu
(Daj Bože dragi!)
Finu djevojku
A otac mu je na kapiji
(Da niko drugi ne vidi)
Tutnuo u ruke
Lijepo izrezbarenu čakiju
Od koje se on nije odvajao
Za svog momkovanja

– Samo u prijekoj potrebi!
Tiho je izustio
Pogladivši nježno sinovu
Kovrdžavu kosu.

Komentariši