Kad se u devetom stoljeću na prostoru ondašnjeg naselja pod nazivom “Yorvik” rodilo dijete, ponosni roditelji su mu dali ime Frode, što je na “old norse”, jeziku kojim su se služili Vikinzi, značilo – mudrac.

Tri mjeseca prije rodjenja, budući roditelji (poštujući običaje tog doba) počeli su sa molitvama upućenim svom vrhovnom bogu – Odinu, sa nadom da im usliši želje, da im sin bude lukav i neustrašiv ratnik. Pobjednik. Vodja. (Na mogućnost rodjenja ženskog djeteta nije se ni pomišljalo, ni računalo.)

Medjutim, kao što već znamo iz vlastitih iskustava, život ne ide uvijek po unaprijed zacrtanim trasama i ličnim naumima. Nije poznato da li je svemogući Odin u tom tromjesječju prespavao te njihove molitve ili se bavio nekim drugim, važnijim poslom, tek, mali Frode postade gotovo, pa sušta suprotnost onog željenog i nadanog.

Već odmalena se pokazalo da nasljednik nije najoštriji kamičak na gomili, najbistriji medju svojim vršnjacima, pa mu njegovo ime postade breme, ironija. Ali…bio je najkrupniji, tu mu činjenicu niko ko je imao sposobnost vida, nije mogao osporiti.

Frode se naizgled nije razlikovao od ostale djece, prihvatao se on raznih poslova, poslušnost i želja nisu bili upitni, ispunjavao je naredjenja starijih, ali sve je to bilo u domenu najjednostavnijih radnji, da se donese granje za potpalu ili voda sa izvora.

Za neke druge, malo složenije operacije, poput lova, gdje se očekivala brutalnost i tražila krv, on jednostavno nije imao šlifa. Učestvovanje u bitkama, gdje se nerijetko masovno klalo i bez milosti ubijalo, bilo je takodjer nezamislivo.

Otac, prekaljeni ratnik, teško je podnosio svakodnevne prizore gdje se njegov “rmpalija” zanimao za kuvanje, pletenje bluza i košulja, vrtio oko žena i kako je bivao sretan sam od sebe, bez i najmanje želje i potrebe za pokazivanjem neke sile ili (nad)moći. Frode je jednostavno bio jedno senzibilno i miroljubivo biće. A to je bilo nedopustivo za jednog muškarca tog doba.

Majka je patila još i više od oca. U to vrijeme pedagogija nije bila baš najrazvijenija i briga oko djece nije bila visoko na ljestvici prioriteta, pa se stoga ne treba previše čuditi njenim grubim riječima koje su stizale na račun potomka koji je, malo je reći, iznevjerio sva njena očekivanja. Neke od njenih kletvi koje su se na dnevnoj osnovi mogle čuti na račun prvijenca bile su:

– Nisi nizašta!

– “Valhalla”te nikad neće vidjeti!

– IZA TEBE NIŠTA NEĆE OSTATI!

***

Hiljadu i dvije stotine ljeta kasnije, tačnije 1972. godine, u gradiću York u Engleskoj, na gradilištu gdje su kopani temelji za buduću “Lloyd” banku, na istom mjestu gdje je naš (ne)sretni Frode živio i hodio, pronadjeni su vikinški ostaci koji su datirali i bili stari, ubrzo će se uspostaviti, čitavih dvanaest vijekova.

Medju mnogim otkrićima posebno se izdvajao jedan artefakt. Naime, radilo se o eksponatu koji se danas, za nešto manje od dvadeset jednog dolara, može obići i pogledati u muzeju “Jorvik Viking Centre” u Yorku.

Uvijek dovitljivi Englezi su ovo otkriće nazvali “Lloyd Bank Coprolite”, po banci koja je trebala da nikne na mjestu iskopa. Medjutim, u ovom “fensi” imenu, ključna je, u stvari, treća riječ “Coprolite”. Ona se otprilike može prevesti kao “stari izmet”.

“Coprolite” koji je ponosno izložen u muzeju, dužine je oko dvadeset i prečnika pet centimetara. Uzevši u obzir dimenzije, postoje dobre šanse da je ovo (daj da ga konačno nazovemo narodskim imenom) “govno” onomad iz sebe izbacio upravo naš dobri junak Frode.

Ako tu pretpostavku uzmemo kao tačnu, onda se (imamo opipljiv dokaz) može odgovorno tvrditi da je iza njega, iza vikinga po imenu Frode, nasuprot majčinim riječima i za razliku od njegovih roditelja i ostalih pripadnika njegovog plemena Vikinga, itekako šta ostalo.

(Njegovih crijeva djelo na zadnjoj procjeni doseglo je vrijednost od nevjerovatnih 39000 dolara.)

Naravoučenije možete donijeti sami.