- 11/25/2024 –
Pjesmar Šaban Šarenkapić je napisao sijaset odličnih pjesama. Ali ima jedna posebna, napisana za sva vremena koju želim da sačuvam ovdje, u svojim (za)bilješkama.
CIPELE VRIŠTE
Kada vidje cipele bez vlasnika
Patike koje se ne kreću
Koje nema ko da nosi
Izludjeli
Američki general
Pred barake Aušvica dovede
Hiljadu hiljada stanovnika
Da vide hiljade hiljada
Rašniranih s mrtvih
Cipela i patika
Oni okreću glave i govore:
Mi nijesmo znali
Mi nijesmo znali
A cipele vrište: znali ste znali
Pošto smo, na veliku žalost, i mi imali ratove i logore, postavlja se tako, samo se od sebe nameće pitanje, da li smo mi išta znali? Znamo li sad? Ili su, kako ono reče stari evergrin, sve prekrili ružmarin, snjegovi i šaš?
- 11/26/2024 –
U konglomeratu svega i svačega što nam internet nesebično nudi, postoji, ako neko ne zna, bosanski portal “Žurnal magazin”, kojeg toplo preporučujem da zapratite. (Nema klikbejtova, govora mržnje, nedoličnih komentara, redovni kolumnisti su, izmedju ostalih, Marko Tomaš i Darko Cvijetić . Šta treba više da se kaže?)
Nedavno su ( Selvedin Avdic kao urednik i voditelj) pokrenuli i vlastiti podkast. Danas sam gledao zadnji u nizu gdje je gost bio gospodin Slobodan Blagojević. Neću sad pisati ko je on, ako vas zanima, pogledajte sami, postaviću samo jedan dio teksta koji je Slobodan napisao još 1992. godine, a glasi:
“…jer i ukoliko na jednom dijeliću bivše SFRJ narod ostane nesabijen u nacionalni tor, to će za ove rasističke (nacionalističke op.a.) čobane bez ikakve svijesti o gradjanskom i urbanom životu biti fatalan ishod. Oni narodom znaju upravljati samo ako narod ostane na nivou stada. Njihovi politički metodi su stočarski. Oni ne nude nikakve civilizacijske sadržaje, nijednu ideju na nivou gradjanskog života savremenog svijeta. Sva njihova ponuda svodi se na proizvodnju svadje, mržnje i ubistava. Kao pastiri svog obnevidjelog stada, oni provode nevidjenu pljačku društvene imovine, svodeći je na nacionalnu, a pošto su oni hijerarhijski prvi nacionalisti, plijen, naravno, pripada njima.”
Ovo što gospodin Blagojević zapisa prije 32 godine o najvećim balkanskim “patriotama” kao da je (za)pisao danas.
Mnogi od njih su i dalje na sceni, ne “salaze” sa svojih tronova. Kad se malo bolje razmisli, nije on zapravo pisao o njima, nego o svima onima (nama?) koji sve ove decenije (ne mogu se ovdje riječi podvući, pa ću kapitalizirati) SVJESNO podržavaju tu, neko bi rekao, “rak-ranu” unutar svojih naroda.
Slobodan Blagojević je skrajnut na margine društvenih dogadjanja. Zaboravljen. Pametni i stručni nikome poodavno ne trebaju. U prepisci sa S.K. pišem da blago onoj zemlji kojoj bi Slobodan Blagojević, recimo, bio predsjednik. I on se složio s tim.
- 11/27/2024 –
Davno je to bilo, ima i preko desetak godina, kad mi je za mog posljednjeg boravka Evropi, jedna osoba rekla kako su nam “u tim Amerikama” oprali mozgove. Eto, pored (kako to pjeva DK) odliva “mozaka”, dobismo i njihovo pranje.
Razmišljao sam dosta o tome. Došao sam i do nekih zaključaka. Recimo, jako me iritira kad na cesti vidim bačeni papirić. Isto tako mi smeta kad neko pljuje po ulici. Nedostatak “hvala-molim” konverzacije.
Bude mi jako neugodno kad se neko negativno izražava o nekome ko je druge boje kože, nacije, konfesije.
A posebno sam osjetljiv kad se “muškarčine” sile i pokazuju svoju moć nad ženama. Ima li šta jadnije? Koji se tu kompleksi liječe bože moj dragi!
Medjutim, najgore od svega i poražavajuća činjenica je da se to nasilje nad slabijim polom (s)provodi uz blagosov religioznih institucija i društva u globalu. (Sa rijetkim izuzecima.)
Danas sam, ne znam ni ja kako (“iskočilo mi pred oči”) naletio na vijest sa naslovom:
“GORAN BOGDAN POSTAO OTAC: 11 GODINA MLADJA JOVANA RODILA DETE”
Vijest je bila friška i u trenutku kad sam je pročitao imala je 12 komentara. Svih 12 su bile čestitke. Niko nije vidio ništa sporno u gore navedenoj vijesti. Osim, naravno, mog ispranog mozga.
A šta sam ja to sad, pa primjetio?
“GORAN BOGDAN (muškarac) POSTAO OTAC”. A ko je postala majka? Ima li ona kakvu titulu? Bilo kakvu ulogu?
“11 GODINA MLADJA”. U čemu je ovdje fora? Kakva je ovo informacija i čemu ona služi?
“JOVANA”. Za razliku od muškarca (Bogdana) nigdje njenog prezimena. Koja Jovana? Bilo koja? Uhvatio na ulici? Nebitno. (Inače, Jovana Stojiljković je poznata glumica, bavi se jako uspješno istim poslom kao i njen partner, ali pošto nije muško, onda valjda nije ni vrijedna spomena.)
“RODILA DETE” Rodila dete? Pa šta je mogla drugo da rodi? Kombajn?
Da bi stvar bila do kraja nejasna, vijest o kojoj pišem objavljena je u posebnom dijelu portala koji nosi naslov “SUPERŽENA”.
Možda ću sad pretjerati, ali (svojim ispranim mozgom) naslućujem da ovakve stvari, ovakvi i slični (hajde da i ja upotrijebim tu popularnu riječ) “narativi” koje niko više (pogotovo žene) ni ne primjećuje kao nešto pogrešno, su baza i temelj nasilja nad ženama i početak nečega što nažalost (pre)često okonča kao femicid.
- 11/29/2024 –
Postoje ljudi koje zavoliš, klikne instant ljubav prema takvima nakon pet izgovorenih rečenica. Jedan od takvih je Vlatko Stefanovski. Uživao sam u svakom momentu razgovora ovog velikog umjetnika sa mojim imenjakom u 24 minuta.
Izdvojio bih jedan momenat. Kesić upita Vlatka o Hendriksu, a on se pokuša izraziti, krene, pa stane, vidi se da bi htio sto rečenica odjednom, a jedva (od strahopoštovanja) izgovara jednu. I to zamuckujući…Rijetko se vidja takva vrsta (nazvao bih je dječačka) istinskog divljenja jednog umjetnika naspram drugog u istom esnafu.
Najnoviji Vlatkov projekat je bio snimanje albuma u čuvenom studiju “Abbey Road”. (Link za njegovu obradu pjesme “While my guitar gently weeps” možete naći dole u prvom komentaru.)
P.S. Stefanovski ne nastupa više kao bend “Leb i Sol“, nego kao “Vlatko Stefanovski Trio” gdje bubnjeve svira njegov sin. Zamislite tu satisfakciju!
Prvo Lice Jednine 