Što priroda zna biti okrutna

Izvadio je glavušu
Iz rerne
Po veličini se dalo zaključiti
Da je tele mlado zaklano
Skinuo je pažljivo
Aluminijsku foliju
Koja se, dok se peklo
Na nekim mjestima
Slijepila za kožu.

Stavio je omiljenu poslasticu
Zajedno sa tepsijom
Preda se
I započeo obred.

Prvo je čopao
Od obraza
Tamo gdje ima najviše
Onda se bacio na jezičinu
Mozak kao najveći delikates
Je došao nakon toga
A na kraju se
Oči u oči
Suočio sa jadnom životinjom
Pa je i njih
Da ga više tužno ne gledaju
S merakom usrkao.

Otpio je zadovoljno piva
Prebacio se na otoman
Malo će predahnuti
(Kasnije će rasklanjati)
Na televiziji je upravo počeo
“Opstanak”
Gleda kako lav ganja antilopu
Stiže je, obara, davi
A zatim je počinje jest.

Vidno uznemiren
Grabi daljinski, prebacuje
Uz sljedeće riječi:

– Majko mila, što priroda zna biti okrutna, evo, zlo mi dodje od ovakvih scena…

Komentariši