– 10/06/2024 –

James Harrison je od svog punoljetstva donirao krv. Odnosno krvnu plazmu. U 2018. godini je prestao. Ne svojom voljom. Po australijskom zakonu starosna gornja granica donatora je osamdeset jedna godina. James je rodjen dva dana poslije Božića davne 1936. godine.

Hemolitička bolest (rhesus disease) novorođenčeta je stanje u kojem se crvena krvna zrnca razgrađuju ili raspadaju brže nego inače djelovanjem majčinih antitijela. Kada dijete ima Rh-pozitivnu krv, a majka Rh-negativnu, njih dvoje su Rh inkompatibilni. Kao rezultat toga, imunološki sustav Rh negativne majke može prepoznati crvene krvne stanice Rh-pozitivnog fetusa kao “strane” i proizvesti antitijela protiv Rh faktora na fetalnim crvenim krvnim stanicama (taj se proces naziva Rh senzibilizacija). Majčina protutijela mogu proći iz krvi kroz posteljicu u fetalnu krv prije porođaja. Majčina antitijela se vežu i uništavaju (hemoliziraju) fetalna crvena krvna zrnca. Brzo raspadanje crvenih krvnih stanica počinje dok je plod još u maternici i nastavlja se nakon poroda.

James Harrison je donirao krvnu plazmu 1173 puta. U prosjeku svakih mjesec dana. Njegova krvna plazma posjeduje antitijela koja se uspješno bore u spriječavanju gore pomenute hemolitičke bolesti čije su posljedice najčešće pobačaj (ako je beba još u utrobi) i oštećenje mozga (kod novorodjenčadi.)

Računa se da je James Harrison za 63 godine spasio 2.4 miliona beba donirajući svoju krvnu plazmu. 2400000 beba!!!

Za James Harrisona je možda i čuo poneki pasionirani igrač pub kvizova. Moguće je da znaju i njegov nadimak “The man with the golden arm”.

Svi znaju ko su Kanye West and Kim Kardashian. Uključujući i nas. Nadam se da smo makar malo svjesni koliko je pogrešan svijet u kojem živimo.

– 10/07/2024 –

JA: A jesmo se “napucali” musake!

DAJANA: Jesmo, bogami!

JA: Dobro si je napravila, ovu sa mudanima* umjesto krompira, ima baš dobar šmek. Što bi rekle Švabe: “Leka – schmeka!”

DAJANA: Nije što je moja, ali je stvarno lijepo ispala.

JA: Hoćeš sa mnom malo piva?

DAJANA:Joj ne mogu, uzmi ti…

JA: Glupo mi piti sam, ajd’ i ti malo…

DAJANA: Ne mogu, uzeću mineralnu.

JA: De bona, uzmi!

DAJANA: Zorane…ne mogu!

JA: Malkice….

DAJANA: A jesi nedokazan. NEĆU!

…

JA: E…POLJUBI BEĆU I BEĆINOG SINA, NEK’ TI MAČKA BUDE STRINA!

DAJANA: Nisi ti normalan, gdje se Beće sjeti?

[Jednog dana društvo vam je reklo da je dosta, da niste više dijete, da više ne pravite i ne pričate “pizdarije”, da ne crtate, bojate, pjevate, plešete, pišete i da je vrijeme da se uozbiljite. I vi ste poslušali. Od tada su počeli vaši stvarni problemi u životu. Vratite se ponekad u prošlost, budite ponovo dijete! Bićete sretniji. Slobodniji.]

*mudan – patlidžan

– 10/09/2024 –

S nekim stvarima se ne treba zezati. Probalo se sa nacionalizmom, pa znamo kako je završilo. Sjećam se tako kako je prije desetak godina postalo popularno pisati gramatički nepravilno. Napišemo riječ, pa zamjenimo pravilno slovo sa pogrešnim, ali ga kapitaliziramo. Na primjer:

SumLJa

AmeriKi

I to se postepeno masovno prihvatilo. Vremenom se, iz lijenosti ili nekog drugog razloga, prestalo kapitalizirati to pogrešno slovo. I to je zahvatilo maha, toliko da ogromna većina korisnika društvenih mreža, pogotovo onih koji nisu sa pravopisom čuvali ovce, sad misli da je “sumlja” i “ameriki” u stvari skroz prihvatljivo i zapravo ispravno.

Ne znam sad šta treba da se učini po tom pitanju, jer vrag je poodavno odnio šalu. Ja ne vidim drugog rješenja ovog problema osim da podjemo opet da kapitaliziramo. Ali ovaj put obrnuto. Da ukazujemo na ispravno. Ovako:

SumNJa

AmeriCi

Ko zna..možda se zakotrlja, možda se sve vrati na staro. Mada, sumNJam…

10/10/2024

Jučer smo počeli upražnjavati autofagiju. Kažu da je zdrava. 8/16 varijanta. Znači, šta pojedeš od deset ujutro do šest navečer – to ti je. Jer od šest navečer do deset ujutro može samo voda i kafa. Eventualno čaj.

Jutros se probudili. Sedam sati. Pijuckamo prvu jutarnju šoljicu.

(Krče nam crijeva, “pjevaju” naizmjenično, ko Zana i Bebek, ko jabuke i vino.)

JA: Hoćemo li još po jednu šolju?

DAJANA: Može, ali naspi sad u one veće!

JA: Tako je, moramo se dobro nakrkat’ kafe, valja nam (iz)durat’ još dva i po sata do doručka.