Sjedimo na aerodromu
Terminal 5
Gejt 52 C
Čekamo let
Slušamo klinca do nas kako tugaljivo
Govori mami:
“Ja neću biti sretan sve dok tata
Ne bude živio ponovo s nama”
Ona obara postidjeno pogled
Grabi sina za ruku
Nešto mu da niko ne čuje
Šapuće na uho
Dječak mi je odnekud poznat
Ali mi misli ne daju
Nikakav odgovor
Odakle ga znam?
Dok jezdimo prema Portlandu
Sjetih se
Pljunuti onaj mali iz
Dva i po muškarca.