Sinoć mi se prije spavanja čitalo nešto lagano, opuštajuće, nešto za plažu, što inače čitaju manekenke & fudbaleri. Logičan izbor je pao na roman koji je “čista apoteoza (???) radnicima, u suštini surova i bljutava istina, bez imalo patetike”. Da, kako ste pogodili? Uzeo sam knjigu “KAKO SE KALIO ČELIK”.

Ne, ne onaj iz Zennnce (eto za ljubitelje enigmatike još jedna bosanska riječ koja, pored slannnice, ima 3 slova “n” jedno do drugog). Ne, dakle, čuveni “The Čelik” od trenera Ribara i daljeg rodjaka vlasnika fejsa, tobdžije Šećerbegovića, nego onaj pravi čelik, što ga je Pavel Korčagin onomad kalio pod budnim okom i još budnijom paskom Nikolaja Ostrovskog.

Da li od magičnog kolačića (kojeg sam u slast “overio”poslije pete pročitane stranice) ili pak od same knjige, snovi su mi ubrzo postali vlažni. Ne od noćnih polucija. Taman posla! One me uopšte ne uznemiruju, ko što su onog s početka osamdesetih. Ma sav sam se, da vam pošteno priznam, preznojav’o iz drugog razloga. A ko ne bi, muke mu ježove. Sanj’o sam da polažem uspit za režisera pred tročlanom komisijom. A oni…trio jači od granitne italijanske “Barezi-Maldini-Tardeli” odbrane, ma evo imena, procjenite sami:

“Tarkovski – Kurosava – Žika Pavlović”

Podjem ja tako “tuc-muc” (stidljivo ko francuska sobarica) govoriti scenario:

JA: “Radni naslov filma je: “Ljubavni četverokut”, a neradni naslov je “Vikend”.

( počinjem čitati…)

JA: “Drugarica B. se rodila kao vrlo mlada. Te godine drug A je napunio 18. Trideset godina kasnije su se uzeli. Poslije će im se roditi dijete. Sin – jedinac. Drug A je nedugo zatim otiš’o da ratuje, dočim je drugarica B s maksumčetom ostala u okupiranom i nepokorenom gradu.”

TARKOVSKI: “Oчень хороший, мальчик!”

(nastavljam dalje…)

JA: “Drugarica C, studentica francuskog, je rodjena kad je drugu A bilo 29 godina. Drugarica C je imala momka dvije godine starijeg, takodjer studenta. Ali ne francuskog. Nazovimo mladog junošu jednostavno “drug D”.

JA: “Drugovi A i D nisu bili najbolji, oni su bili ratni drugovi. Drug A je bio komadant drugu D. Vremenom, drugarica C se rapidno penje na listi sekretarica i dok si udario dlan o dlan, postaje lična sekretarica drugu A. Počinju dijeliti kancelariju. Drug D i drugarica C se sve rijedje vidjaju.”

KUROSAVA: “ 素晴らしい “

( otpijam gutljaj vode, čitam dalje…)

JA: “Drugarica B biva uhićena u okupiranom i nepokorenom gradu, ali nakon razmjene uhvaćenika, puštena je na slobodu. Odlučuje da se odmetne u šumu, da se pridruži mužu, drugu A. Prije nego što je krenula put šume, posjetila je zubara, mislila je, biće duže vrijeme odsutna, pa je pametno da se očisti kamenac. Nahvata se to na brzinu, brže nego u bojleru. Na polasku je u ranac stavila knjigu “Sjećanja šume”, da joj se nadje. U šumi. Kad navru sjećanja.”

ŽIKA PAVLOVIĆ: “Opasan si, mali! Biće izgleda od tebe nešto!”

( klimam ponizno, pa nastavljam…)

JA: “Drug D je jednom prolazio blizu štaba gdje su se nalazili njegova djevojka, drugarica C i njegov nadredjeni, drug A. Dok su gledali gdje šta da čalabrcnu (“Kod Gojka” je zbog korone bilo zatvoreno) kraj njega i još par boraca protutnjao je jedan par na konjima. Nakon tridesak metara konjanici su se zaustavili, a potom se jedan od njih, jašući, vratio u rikverc. Tu su se prepoznali drug A i drug D. Dok su se ispitivali za junačko zdravlje, kako mama, kako tata, kako baka, kako svi, drug D je, pogledavajući netremice mimo druga A, prepoznao drugog konjanika, odnosno konjanikanjicu. Bila je to drugarica C. Drug D nije ništa rekao. Ni tada. Niti ikada više. Sve je bilo kristalno jasno. Ko rešetke Mirka Kovača. “

TARKOVSKI: “жизнь пишет романы! “

( Spasiba tovariš Andrej, mislim se u sebi, pa nastavljam…)

JA: “Nakon što je drugarica B, sve sa očišćenim zubima, došla na mjesto gdje su se borci skrivali od Švaba na čelu s njenim mužem, drugom A, obišla je barake gdje se spavalo. Primjetila je, poput inspektora Kolumba, da su svi kreveti bili sklepani za jednu osobu, a da je samo jedan bio pofajn širi, kao da je bio za dvije. Na njemu je pisalo “Lesnina”. Drugarica B je pitala mladog bombaša koji se muvao okolo čiji je to krevet. Nadala se odgovoru da je to krevet od nekog pretilnog ratnika ili od nekih partizanskih sijamskih blizanaca ili od Bore & Ramiza, svemu se nadala, ali je dobila odgovor da je to krevet od komadanta. Drugarici B nije trebalo mnogo pa da, igrom detekcije, dodje do ispravnog zaključka. Rekla je “ulažem kviska!”, okrenula se na lijevo krug i otišla kući. Njeno ratovanje se tako završilo, okončano je (takorekuć) prije nego što je i počelo. (Žali bože onolikog računa za zubara).”

JA: “Bilo kako bilo, drug A i drugarica C su nastavili svoj odnos kao da se ništa nije desilo. Ujutro bi drug A diktirao drugarici C depeše u kancelariji, a nevečer bi se to “diktiranje” obavljalo u tom, gorepomenutom, prostoproširenom ležaju.”

KUROSAVA: “ 嘘は足が短い “

JA: “Slijedi epilog: Godinu dana po oslobodjenju, drugarica C umire. Drug A očajava punih šest godina, pa se opet ženi. Nakon drugarice B koja je bila 18 godina mladja, drugarice C koja je bila 29 godina mladja, drug A (poput Sergeja Bubke u najboljim danima) podiže još jednom ljestvicu i ženi drugaricu E koja je bila nevjerovatnih 32 godine mladja. Drugarica B se poslije rata preudala i živjela do kraja života. Eto, to bi bilo otprilke..u kratkim crtama siže priče “Moj bog ima plave oči”.

ŽIKA PAVLOVIĆ: “ A drug D, šta ćemo s njim? “

JA: “Njega sam poslije rata mislio postaviti za nekog direktora. Možda…zatvora.”

ŽIKA PAVLOVIĆ: “Zatvora? Pošalji ga na Goli Otok! Pa nek’ tamo glumi direktora!”

JA: “Genijalna ideja! Recite mi molim vas gospodine Žika, je l’ mislite da ovaj scenario pije vode, da nije malo nadrealan imajući u vidu da je seks medju partizanima bio najstrože zabranjen?”

ŽIKA PAVLOVIĆ: “ HA HA HA HA!!!! “

JA: “ he….he! “

ŽIKA PAVLOVIĆ: “ HA HA HA…najstrože zabranjen..HA HA HA !!! “

TARKOVSKI: “ XA XA XA!!! “

KUROSAVA: “ ははは !!! “

JA: “ HA HA HA HA !!! “

DAJANA: “Zorane!!! (Sve me drmusa) Probudi se!!! Probudi se ludjače, prekinuće te kol’ko se smiješ…budalo jedna!”

---

P.S. Ovaj scenario je pisan na osnovu izjava drugarice B i druga D datim u televizijskim emisijama. Ako lažu koze, ne laže rog. Haja…Kome se da, neka pogadja ko bi se mogao naći pod A, B, C i D. Onaj ko zna, nek’ ostane suzdržan.

---

VAŽNO UPOZORENJE: ČITANJE OVIH ZABILJEŠKI NE PREPORUČUJE SE NORMALNIMA I OSOBAMA MLADJIM OD 40 GODINA.