MAHI MAHI – CARTE BLANCHE 8.1M : 139K

Da bi se čovjeka na našim prostorima počelo cijeniti i citirati potrebna je samo jedna stvar. Da umre ili pogine. Da ga više nema.

U zadnje vrijeme društvenim mrežama kruže mudre misli nekolicine glumaca/glumica koji/koje su zauvijek napustili/e daske koje život znače i otišli/e gore da zabavljaju neku drugu raju. ( Uh…zeznuta ova rodna ravnopravnost, malo malo pa “ / “)

Postoji na internetu video gdje pokojni Nebojša Glogovac priča jednu kratku anegdotu. Krenuo on kolima Ibarskom magistralom (sad parafraziram njegovu izjavu):

– Vozim se i slušam lokalni radio iz naselja kroz koje prolazim autom. I pesme su uglavnom što se ono kaže živi narodnjak. I javlja se uživo u program devojka i naručuje, ako može pesma Mahi Mahi? I mislim se ja…mahi mahi…to mora da je neki grčki song…hajde malo da poslušam, zna biti fine muzike kod komšija, malo da se prekinu naši narodnjaci. I krenu rečena pesma, pa kad pevaljka zapjeva Mahi…Mahi…MAHINALNO…ja umalo ne sletih sa magistrale. [Pjesmu p(j)eva “Viki”.]

U prošlu subotu smo išli malo na čisti zrak, nadisati se svježeg vazduha, iznenaditi pluća čistom havom. (ko ne zna ili je zaboravio, zrak, vazduh i hava imaju isto značenje).

Za razliku od pokojnog glumca, mi (moja porodica) ne slušamo lokalne stanice, nego uvijek biramo po svom izboru. A izbor tog dana je bio Oktobar 1864.

Sva tri njihova albuma u jednoj plejlisti. Taman (i previše) koliko nam treba do odredišta. Osnovani davne (pretpostavljam u oktobru) 1984. godine, čekali su pune tri godine do objave svog prvijenca. Medjutim, pravi proboj su napravili sa svojim trećim (uspostaviće se i zadnjim) albumom koji se zvao kao i njihov najveći hit – Crni Ples. Kruna karijere je bila pojava na MTV-ju. ( Mladji koji ne znaju šta je to, nek’ guglaju).

I taman kad se razmahaše i kad se očekivalo da se, poput riječke grupe Fit, probiju na scenu, dodje rat. U 1992. godini bend se zauvijek gasi.

Od tridesetak pjesama koliko su izbacili spomenućemo četiri.

CRNI PLES – njihov najveći hit. Za one koji ne znaju mnogo o Oktobru to je vjerovatno i jedina pjesma za koju su čuli. (Nešto slično EKV-u. Mnogi znaju za Krug i to je to.) Spot Crni Ples se vrtio kao što je gore pomenuto i na MTV-ju što je za ono doba bilo – plafon. Po današnji – top! Nema dalje.

ŽELIM TE – I dan danas pasionirani ljubitelji exyu roka raspravljaju i analiziraju riječi nekih grupa i autora ubjedjujući okolinu da se kroz stihove (samo to budale ne vide tvrde oni) provlači ovisnost o narkoticima. Oči boje meda, kreni kroz vene, udji u mene, uže i gan, ti si mi u mislima , ja sam čovjek tvoj itd… Tu ni Oktobar 1964 nije bio izuzetak gdje pjesma Želim te počinje sljedećim stihom:

Znaš za svaki strah u meni

Znaš da belo plaši me.

Teoretičari zavjere će, da dodatno potkrijepe svoju tvrdnju o drogama, uvijek nadodati da je Milan Mladenović pjevao prateće vokale (kao što je Tanja pjevala EKV-u) na drugom i trećem albumu Oktobra 1864.

PAT BILLY AND JESSE – Generacije odrasle na seriji Otpisani dobijale su enormnu količinu adrenalina na početne taktove uvodne špice čiji je autor, treba i to spomenuti, Milivoje Mića Marković. Ne znam kako vi, ali ja se, oprostite na izrazu, uzjebem kad i dan danas čujem muziku Tihija i Prleta. Kao što mi nije svejedno kad čujem jugoslovensku himnu, no pustimo sad te moje lične traume iz djetinstva kraju. Ono što se htjelo reći da je ova pjesma od Oktobra instrumental koji podiže svaku mrtvu ćeliju u vašem tijelu i tjera vas (čim čujete početak) da podjete lupkati prstima po volanu i njihati glavom naprijed-nazad. I to se (u našem slučaju) prenijelo i na suprugu i mladjeg sina.

MUZIKA NOĆI – refren ide otprilke ovako:

Ja živim na drugoj strani

To nije tvoj svet

Ti ne poznaješ muziku noći

Ne razumeš moje sne

Proročki stihovi? 1992. godine bend prestaje s radom. Tanja Jovićević (vokal) odlazi u nesigurne džez vode. Goran Tomasović (solo gitara) osniva grupu Braća Left, a Željko Mitrović (bas gitara na prva dva albuma) potvrdjuje gornji stih o dva svijeta i uskoro pokreće televiziju Pink.

Džez i Pink kao što znamo (i kako pjeva Toma dva smo sveta različita) nemaju ništa zajedničko, pa je tako Tanja, nekad vodeće lice urbanog i avangardnog BG-a, završila u rijaliti programu Zadruga. Stari drug iz grupe (Žeks) koji je u medjuvremenu postao najbogatiji tip na Balkanu u svijetu šo- biza, je bio tu da pomogne u teškim vremenima. I u rijalitiju i poslije. Tako se jednom desilo sljedeće:

Budući da je po izbacivanju iz rijalitija Tanja ostala bez stana, njen prijatelj Željko Mitrović obezbedio joj je smeštaj u jednom pansionu na Ibarskoj magistrali.

I tu se, da zaokružimo krug, vraćamo na Ibarsku magistralu.

Za vrijeme onih vunenih vremena od četerdeset pete, pa do početka osamdesetih, bilo je jako teško pjevačima i pjevačicama poput Viki Miljković. Kažu da su mogli ordinirati samo i strogo na toj čuvenoj Ibarskoj magistrali. Postojalo je na ulazu u Beograd neko mjesto gdje je bila rampa/brklja za sve um(j)etnike Vikijevog kova, koja se nije mogla prijeći. O televiziji i da ne govorimo. Drugovi su odlučivali šta valja, šta je prihvatljivo, a šta nije za gradjane i radni narod SFRJ. Da li je to bilo demokratski? Naravno da nije? Sada jest. Imamo ponudu i potražnju i svako bira ono što voli i hoće. Da li je to dobro, da li narod zna birati dobro? Naravno, vazda bilo. (Od Isusa i Barabe, pa nadalje.)

Na kraju bi po ovaj tekst bilo idealno da se nekako (pa makar i pomoću trikova) spoje Viki i Tanja, kao u najboljim holivudskim scenarijima. Ne brinite, život se i za to pobrinuo.

Postoji jedna (kako bih je nazvao?) muzička emisija gdje se omladina takmiči u pjevanju. Viki, kao renomirana umetnica, je 2018. godine bila član žirija. Izabrala je svoju ekipu i sad je trebala da s njima (po)radi na poboljšanju njihovih glasovnih mogućnosti. Pa je za svoju pomoćnicu pozvala, nećete nikad pogoditi, e baš nju, upravo bivšu pjevačicu benda Oktobar 1864. Sve je u početku bilo da se bolje poželjeti ne može. Medjutim, saradnja je trajala samo jednu sezonu. Viki je dala otkaz nesretnoj Tanji. I tu se završava ova storija. Viki puna ko brod. Tanja se smuca po zadrugama.

Da li je Tanja personifikacija starog, a Viki novog doba? Da li živimo u novom vremenu ponude i potražnje gdje nema mjesta čudjenju i (pre)ispitivanju, u vremenu gdje je najnormalnije da ( D. Ugrešić je davno pisala o tome) Joan Collins (da da Alexis iz Dinastije) bude glavna zvijezda najvećeg sajma knjiga, da kojekakve bitange dobijaju Nobelove nagrade za mir, da Viki angažuje Tanju kao pomoćnicu itd…itd…

Kažu neki da nikad nije bilo bolje. Da se gradi svud okolo, da sad ima svega (čak i jogurta), Mekdonaldsi na svakom koraku, strane banke, strana bijesna auta, strane firme, sve strano, ništa domaće. Osim rakije i nacionalnog sportskog tima. Zato se valjda ove jedine preostale stavke troše u nenormalnim količinama, preko svake mjere, jer se ne zna koliko će i to potrajati, koliko će dva najveća ponosa ostati domaća.

Iduće nedjelje u moj nekadašnji grad na trg, da održi koncert za široke narodne mase, dolazi izvjesna Rada Manojlović. Ona je sada mejnstrim. (Odmah da odgovorim na potencijalna pitanja, svjestan sam ja da se ovo dešava u cijelom regi(j)onu, da je svagdje isto, ali eto uzimam primjer svog nekadašnjeg grada, zato što sam svjedočio onome što ću dopisati u narednim redovima) Nastup neke p(j)evaljke na gradskom trgu je tamo…1987/88. godine. bilo nešto nezamislivo. Da se razumijemo, ni onomad se nije svirala Mocartova sonata i nije nastupao Oktobar 1864. Ali jesu Bajaga, Hari Mata Hari, Atomsko Sklonište, da spomenemo par njih. Da li ima razlike onda i sad, da li je sad bolje? Prosudite sami, samo nemojte po onoj važno je da se gradi ako Boga znate.

*Ko nije razumio naslov Mahi Mahi – Carte Blanche 8.1M : 139K, to je razlika u broju slušanja izmedju pjesama Viki Miljkovic i Oktobra 1864 na platformi YouTube, gdje slovo M znači milion, a slovo K znači hiljada. Hvala na čitanju.