– Bože moj, vidi ti ovu katastrofu…pogledaj na šta Gaza liči. Apokalipsa!

– Ah, šta se tu može? Ništa neobično. Rat je. Ljudi ginu u ratu.

– Dobro, razumijem kad vojska gine, ali vidi ovu jadnu dječicu, civili ginu k’o muve na obe strane.

– ‘Ajd ne kvari mi vikend, nemoj mi tudje muke i crnjaka. To je daleko. Promjeni kanal. Donesi piće. Daj nam neku seriju, ima li šta na Netfliksu?

– Ima ovaj Vilenjak… hoćeš li to?

– Može, obožavam ga.

– Znaš li ti da na Islandu, gledao sam neki dan dokumentarac, 54 posto populacije vjeruje u vilenjake i vještice? Nevjerovatno!

– Pa šta? I ja vjerujem. Je l’ ti ne vjeruješ?

(Upitano lice gleda tupo bez odgovora)

Pušta seriju. Prate. A usput virkaju i u telefone. Odjednom počinje šmrcanje. Osoba koja ne želi da sluša o strahotama, koja ne pokazuje ni tračak empatije prema žrtvama na Bliskom istoku i koja vjeruje u nadnaravne kreature počinje plakati zureći pri tome u svoj ajfon. Lagani plač uskoro prerasta u ridanje.

– Šta ti je, što plačeš?

– Umro Čendler!

– Ko???

– Čendler! Kako ne znaš? Monika, Fibi, Rejčel! Čendler iz PRIJATELJA !!!