Ide jednom nedjeljno ta neka televizijska emisija gdje se vrijedne seoske domaćice takmiče u kulinarskim vještinama. Ovaj put na redu da pokaže svoje umijeće bila je dobrodržeća gospodja u svojim srednjim šezdesetim. Udovica. Za dezert će praviti šuškavu tortu. Dok spominje svog pokojnog muža, kojeg joj bog mladog uze prije četiri godine, malo joj zasuziše oči opasno prijeteći da razmažu diskretno nanesenu šminku.

– On je, pokoj mu duši, jako volio ovu prekrasnu tortu. Nije prošao nijedan ubogi dan, a da se nije s osobitim užitkom poslije obilnog ručka i prije drijemanja zasladio pozamašnim komadom njegove omiljene poslastice.

– Al’ eto (nastavlja tužno), iako povazdan na njivi, na čistom zraku, nekako je, niotkud, nabio taj djavolji visoki pritisak i holesterol koji mu na kraju dodjoše glave. Nikad pušio, nikad pio. Domaćica prstima pažljivo otire uplakane vjedje, zateže kariranu kecelju, pa podje pred kamerama da diktira toliko puta u svojoj glavi već prepričan recept:

– Za tortu je potrebno dvanaest velikih jaja. Odvojite prvo žumanjke od bjelanjaka. U posudu gdje ste umutili bjelanjke dodajte 30 uzvršnih supenih kašika običnog šećera, a sa žumanjcima zamješajte malo više od pola kile šećera u prahu. Kasnije se dodaje jedan cijeli margarin i velika tabla čokolade.

– Kru’ te molov’o !!!

(Omače se dokonom gledaocu s ove strane ekrana uzrečica koju je obično upotrebljavao kada bi se nečemu jako začudio).

– Ovo bi vremenom ubilo i slona, a kamoli jadnog bračnog družbenika !