Ne zna kako se zadesio u dnevnoj sobi sa ocem i komšijom. Obično bi vrijeme provodio u dječijoj, pogotovo kad bi imali goste. Bio je kraj juna 1989. godine, njih dvojica su sjedili, pili i pušili. Na televiziji se upravo dešavalo “dogadjanje naroda”.

– Moj komšija, neće ovo na dobro izaći !

– Ma, gdje će bolan? Nije meni za ovu svjetinu, nju je lako napalit’ i zavest’, ali ova takozvana intelektualna elita, sve go koprofag i podguzna muva.

Za podguznu muhu je čuo, razumio je i značenje u kontekstu rečenice, ali “koprofag”….to nikad nije. Pitao bi ćaću, ali je primjetio da je on nervozan i živčan. Nije pravi trenutak.

Otišao je u svoju sobu, izvadio rječnik manje poznatih riječi, ali ona maloprije izrečena ne bi pod slovom k. Nema druge, sutra će poraniti u biblioteku. Samo da ne zaboravi. Zapisuje “koprofag” na komadu papira.

Sutradan je u petnaest do osam već bio ispred vrata knjižnice. Nakon što su se vrata otvorila otišao je odmah u manju prostoriju, znao je tačno mjesto gdje stoji veliki rječnik. Hiljadu puta ga je prelistavao. Kad bi kod kuće ispunjavao križaljku znao je samo zbog jedne jedine riječi doći ovdje da je nadje medju debelim knjižurinama.

Pronalazi brzo dio sa slovom K. Dolazi i do famozne riječi i tiho čita napisano:

koprofag (grè. kopros izmet, fagein jesti) životinja koja jede izmet druge životinje.