Godinama se čudim i pitam kako narod trpi i gleda ovo što mu se radi. Sjetim se često one “do kakvog je neprepoznavanja dovedena suština prevare”.

A onda mi jutros sinu. Nije narod prevaren, on sve zna i sve razumije. On ništa ne zamjeri ovima koji po njemu tako lijepo pišaju, on se njima divi. Jer da može, samo da mu se pruži prilika, on bi sutra tako. Ako ne i bolje.

Narod mrzi one koji podižu glas protiv ovog nečeg što se ne može ni definisati, niti staviti u neke razumne okvire.

O, kako je to poražavajuće saznanje .