Bio je ludo zaljubljen u nju. Ono baš pubertetski. Znate već kako to ide. Ko muva bez glave. Blesavko.

Ali to nije mogao nikome da prizna. Ni najboljim drugovima. Jedan od njih je bio i njen rodjak. Tako se i desilo da jedno veče budu na terasi hotela za istim stolom u širokom društvu. Njih desetak. Zadesilo se tako, pa je sjedio tačno nasuprot nje. I cijelo vrijeme šutio. Slušao je živu i glasnu diskusiju. O knjizi koja je upravo izašla. Pa su kasnije prešli na neki film. Solaris, ili tako nešto. On tu nije mogao parirati, da se priča o Miralemu Zjaji ili Ivici Grnji to bi već bila druga priča, bio bi svoj na svom. Ovako, kad se većina nasmije – smij se i ti. Ništa drugo nije preostajalo.

A onda je na terasu stupio lokalni siledžija poznat po tučama i maltretiranju djevojaka. Žamor je na trenutak stao. Tišina. A ona je samo tiho izustila:

– Hannibal ante portas!

A on nije upratio cijelu rečenicu, čuo je samo fragment. Jednu riječ. I umjesto da odšuti, ne dade mu vrag mira, sad će i on konačno nešto prozboriti, možda je i zapanji znanjem.

– Ne zove se on Ante.

Napokon ga je pogledala malo duže. Samo se u njenom pogledu nije moglo naslutiti ništa dobro. Ništa obećavajuće. Nakon dvije-tri sekunde okrenula se na drugu stranu. I nikad više nisu prozborili niti jednu riječ.

[ Kartaginski vojskovođa Hanibal se istakao velikim pobjedama nad Rimljanima tokom Drugog punskog rata. Posle tegobnog prelaska preko Alpa 218. godine prije nove ere napao je sa svojom vojskom Rimljane u samoj Italiji i nanio im je nekoliko teških poraza. Kod Kane je gotovo u potpunosti uništio rimsku vojsku od 80 000 vojnika. U Rimu je zavladala panika koja je došla do izražaja u kasnijoj latinskoj izreci “Hannibal ante portas” ili prevedeno sa latinskog jezika “Hanibal je pred vratima”. izreka se i danas koristi kada se želi naglasiti da nam prijeti najveća opasnost.]