Nisam od romantičnih tipova ali znam ponekad da iznenadim. Nju. I sebe. Ona je još spavala, a ja sam se iskrao iz spavaće sa namjerom da nam napravim kavu. Dok sam na vrhovima prstiju tapkao prema kuhinji pomislih da bi ovo trebao češće raditi. Biti romantičan. Kafica u krevetu. Ima li boljeg načina da se započne dan?

Došavši do aparata s velikim iznenadjenjem primjećujem da je kava već napravljena i da zadnje kapljice kapaju na površinu pune staklene posude. Ona ju je sinoć isprogramirala i “pristavila”. Propade moj plan.

Sipam kafu i nosim u sobu. Dok joj dodajem njenu šoljicu rezignirano primjećujem:

– Ja ne znam kud će ovaj Svijet?! Sad razumijem one koji kažu da napredak tehnologije prouzrokuje velike probleme na zemlji i neminovno će, ako se nešto pod hitno ne promjeni, uništiti našu civilizaciju!

Gleda me začuđeno. Sve bi nešto k’o upitala, krene pa se predomisli. Mrsko joj da bilo šta replicira. Široka tema a tek se progledalo. Naposlijetku odustaje.

Srčemo vrelu kafu skrolajući “apenddaun” svako na svom telefonu. Ptičice napolju cvrkuću. Sunčeve zrake prodiru kroz prozor. Lijenčarimo tako još malo zaokupljeni ko zna kakvim mislima, pa nam valja na posao.