DNO (bez) DNA

main image

Poslanik parlamentarne skupštine. Predstavlja narod, svoju naciju. Već dvadesetak godina ga biraju. Dobro mu ide. Financijski. Opario se. Postao bezobrazno moćan. Nije nešto naročito popularan medju svojima, ali ko će svima ugoditi. Bitno je da je njemu potaman. I njegovim. Djeca studiraju vani, na zapadu. Supruga sjedi kod kuće. Nema potrebe da radi. Sve dok su u vladajućoj stranci, nema zime. Još malo, obezbjediće i unuke. Sa jedva završenom srednjom školom nije mogao ni naslutiti kako će mu ovako lijepo (što se ono kaže) upasti kašika u med.

Sjedio je na kamenoj klupi pored groba svog oca. U zadnje vrijeme učestao je sa posjetama. Znalo je prije proći i više od godine izmedju dva dolaska, a sad ne bude ni tri mjeseca, a da ga on ne obidje. Možda ga je nesvjesno nešto morilo. Savjest? Otac mu je bio partizan. Čovjek koji je vjerovao u moral i pravdu. Uživao je za života veliko poštovanje okoline. Umro je 1988. godine. Na vrijeme, rekli bi neki. Da ne svjedoči svom onom bezumlju s početka devedesetih.

Gleda humku. Nije još napravio nadgrobnu ploču. Sve danas će, sutra će, nikako da stigne. Vadi se na obaveze, a ni sam ne vjeruje toj sopstvenoj besmislici. Prilazi i počinje da čupa korov što je izdjikljao iz zemlje. Čudio se kako brzo raste, sigurno je preko pola metra visok. Kad je završio, pogledao je sa zadovoljstvom na učinjeno. Grob je sad izgledao sasvim pristojno. Ali nešto je falilo. Zaboravio je svijeću. Posmatra grobove okolo. Na svakom, pored nadgrobne ploče, stoje crveni lampioni.

Čeka još petnaestak minuta. Da padne prvi mračak. Da ostane sam. Kad se uvjerio da su svi napustili groblje, čini ono što mu je, bivajući na vlasti, ušlo u naviku, u krv. Prilazi trećem grobu lijevo od ćaćinog, uzima lampion sa mermera, donosi ga i spušta na očev grob, odmah ispod drvenog krsta. Gleda ime. Neka slova su već pomalo izblijedila, spala bijela farba sa njihovih površina. Moraće i to zamjeniti, pomisli. Prekriži se kako mu njegova vjera nalaže, pa laganim korakom krenu put svog novog audija. Sutra će u crkvu odnijeti prilog. Ako ne zaboravi.

Ujutro je čistač zadužen za očuvanje groblja zatekao neobičan prizor. Na jednom od grobova zemlja je bila preorana. Kao da je neko volovskim ralom prelazio uzduž i poprijeko. Kao da je, bože me oprosti, mrtvac pokušao da ustane iz groba. Zbunjeni radnik nije znao šta je posrijedi, ali mi znamo. Otac se, zbog sinoćnje sinove kradje, cijelu noć prevrt’o u grobu.

Tekst izvorno objavljen na portalu BUKA

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s