Preko vikenda nam je bila puna kuća. Mladjem, koji je s nama na ljetnom feriju već treću nedjelju, pridružio se i stariji sin došavši u posjetu na dva dana. Ništa ljepše nego kad ti djeca dodju. A nije, iskren da budem, loše kad svaki ode svojim životnim putem, pa nas dvoje ostanemo sami sa svojim, već ustaljenim, navikama.

Tako bi i sinoć. David se vrno svojoj kući, Filip izašao negdje u grad, a mi k’o dva penzionera, narezali neke mezice, otvorili flašu finog vina, pustili “Gotan Project” na tiho i svako na svoj aparat. “Ono” smo obavili sredinom prošle nedjelje tako da smo i s te strane bili pokriveni. Biće nama lijepo u mirovini. Ako je dočekamo.

I prolazi ugodno vrijeme. Tamo negdje kad je ženski glas zapjevao “ Whatever Lola wants..Lola gets” , javi se ona držeći u ruci malu sveščicu sa Sudaku zagonetkama:

– Šta radiš?

– Ma ništa, nešto mozgam.

– Aha, vidim ja, izlazi ti dim iz ušiju, a šta mozgaš ako smijem znati?

– Sastavljam rebus.

( prolaze dvije minute, osjećam njen pogled koji ne silazi s mene)

– Molim, šta sastavljaš, nisam dobro čula?

– Rebus!

– Rebus? Jebote, ti nisi normalan! Ko još danas sastavlja rebuse i ko zna šta su rebusi uopšte?

– Egzaktli!!!

– Ti uvijek mimo Svijeta!

– Vidi, to je moj vid borbe protiv demencije. Ti riješavaš Sudoku, ja sastavljam rebus.

– Dobro, de nemoj se odma’ ljutit’.

– Ne ljutim se, samo ne znam kako da uklopim ovu riječ.

– Čekaj…sad se i ona uključuje…možeš to…znaš kad sunce sine.

– Šta sunce sine?

– Pa sunce sine, pa prikažeš svjetlost.

( Gledam sad ja u nju dvije minute)

– Ej dušo ( tako je zovem kad hoću da je iznerviram) jel’ se ja tebi petljam u Sudoku? Ne petljam. Hvala na pomoći, naspi der nam još malo vina, pa se pozabavi sa svojim japanskim mozgalicama, a mene pusti da se borim sa svojim.

– Ma ne da duša Rebusa svog!

Uzvraća ona štipajući me za obraz.

– Ajd, ajd, nemoj da ti ja pomognem oko tog Sudokua.

– Ha ha ha, ti ne bi riješio Sudoku sa četiri polja, drži se ti svojih rebusa.

– Pokušavam…pokušavam…a onda mi “sunce sinu” u glavi i pade mi na pamet i posljednja sličica za moje novo ostvarenje. Alaj sam ga “opravio”, svaka mi čast!